hrvatski

Karakterizacija soli p-aminobenzojeve kiseline

Lijekovi su uglavnom organske molekule, a većina ih se koristi u obliku soli. U većini slučajeva to je nužno kako bi se povećala topljivost u vodi, a i pripravom različitih vrsta soli otvara se čitav spektar različitih fizičkih, kemijskih i bioloških svojstava lijeka bez velike kemijske promjene u samom sastavu molekule. Uz topljivost to su još: talište, postojanost, higroskopnost, brzina otapanja, kristalna forma, mehanička svojstva farmakokinetički profil, toksičnost, bioraspoloživost i brzina apsorpcije [1]. p-Aminobenzojeva kiselina aktivna je komponenta sredstava za zaštitu od sunčevih zraka, ima antibakterijsko djelovanje, a njezina farmaceutska uporaba zabilježena je pri lječenju Peyronieve bolesti, skleroderme, morfee i dermatomiozitisa [2, 3]. Pripravljene soli p-aminobenzojeve kiseline su identificirane i opisane termičkom analizom (TG, DSC), FTIR i ramanskom spektroskopijom te difrakcijom rentgenskih zraka na praškastom uzorku. Napravljena su ispitivanja kvantitativne topljivosti u vodi i higroskopnosti. Pokazano je da se spektroskopska i termička svojstva pripravljenih soli znatno razlikuju u usporedbi s p aminobenzojevom kiselinom, što je u korelaciji sa strukturom molekule (kationa) i aniona koji je u sastavu soli.

kisele soli; p-aminobenzojeva kiselina

nije evidentirano