hrvatski

Vrijednost ljudskog života i zdravlja u zdravstvenoj politici idealne države

U svrhu istraživanja razvoja shvaćanja i stavova o vrijednosti života i zdravlja u idealno zamišljenim ljudskim zajednicama, autorica je proučila i usporedila oblike i sisteme zdravstvene zaštite opisane u Platonovoj Državi, Aristotelovoj Politici, Morusovoj Utopiji, Petrićevom Sretnom gradu, Campanellinom Gradu Sunca i Baconovoj Novoj Atlantidi. Rezultati istraživanja pokazuju da su očuvanje ljudskog života i unapređivanje zdravlja u svim navedenim raspravama istaknuti kao neophodni preduvjet za realizaciju idealne - sretne države. No ni u jednom od navedenih modela ljudski život i zdravlje nisu definirani kao temeljno ljudsko pravo u smislu socijalne pravde, kao univerzalni društveni cilj. Naprotiv, vrijednost ljudskog života i zdravlja u ovim su djelima postulirani prvenstveno i isključivo na temelju interpretacije svrhe individualnog ljudskog života u sistemu zajednice ljudi nejednakih prava, uključujući i ono na ostvarenje deklariranog vrhunskog cilja ljudskog života. S obzirom na definiranje toga cilja smisao zdravlja i zadaća zdravstvene zaštite interpretirani su u skladu načela kao što su moralna dužnost - vrlina - blagodat - ugoda - zadovoljstvo - sreća - privilegija do onog da je zdravlje preduvjet za stjecanje i očuvanje bogatstva i prosperiteta države Utilitarističko poimanje očituje se u politici usmjerenoj na čuvanje i unapređivanje normalnog zdravog ljudskog života pojedinca s unaprijed jasno definiranim tjelesnim, fizičkim, psihičkim i intelektualnim kvalitetama primjerenim hijerarhiji i potrebama države, uključujući društveni status, državno- društveno - proizvodne poslove i dužnosti svakog pojedinca. U modelima idealnih država spomenutih filozofa zdravstvena je politika isključivo u kompetenciju vladara - zakonodavca. Ne samo kao pravo već i kao odgovornost za održavanje i reprodukciju normalne zdrave populacije. Dužnost mu je da donošenjem normativa unaprijed regulira i osigura implementaciju i provedbu iskustveno, filozofijski ili znanstveno utvrđenih čimbenika o kojima ovisi zdravlje potomstva, zdravlje odraslih podanika i sprečavanje prijevremenog svršetka životnih, tjelesnih, intelektualnih i duševnih snaga žitelja. Za filozofe antike, renesanse i ranog baroka to je podrazumijevalo donošenje i provođenje propisa o vjenčavanju, začeću, trudnoći, odgoju i uzgoju novorođenčadi i dojenčadi, male djece i mladih osoba, propisivanje svakodnevnog načina života uključujući faktor okoliša, uvjete stanovanja, komunalne sanitacije i individualne higijene, prehrane, opskrbe vodom za piće, programiranje edukacije, režim rada, odmora, relaksacije i rekreacije, sprečavanje i kažnjavanje nezdravih navika, utvrđivanje i održavanje optimalnog broja i demografske strukture populacije, kao i organiziranje profesionalne medicinske skrbi i liječenja, rada medicinskih praktičara, liječenje u bolnicama, opskrbu lijekovima, ali i uvjete za proučavanje i znanstveno istraživanje prirode i čovjeka, njegova života, zdravlja, bolesti i smrti. Obratimo li pozornost na elemente medicinske etike, zapaziti ćemo da u modelima idealnih država zadaća znanstvenika i istraživača, odnos liječnik - pacijent, priopćenje istine i pravo na tajnost, uključujući moralne temelje za donošenje medicinskih odluka o pobačaju, čedomorstvu, eutanaziji, skrbi za kronično bolesne, neizlječive i umiruće, pravo na život i zdravstvenu skrb mentalno retardiranih i tjelesno invalidnih osoba također nose snažan pečat utilitarističkog poimanja svrhe i vrijednosti ljudskog života, s time da su moralno-etički principi u pravilu inaugurirani i postulirani izvan medicinske profesije.

Ljudski život; zdravlje; vrijednost; društvo; idealno

nije evidentirano