hrvatski

Biogenetička i kibernetička koncepcija ljudskoga. Između tehno-znanstvenog optimizma i nadolazeće distopije.

Društveno-kulturne promjene i razvoj tehno-znanstvenog sustava u posljednjih pedesetak godina bitno su promijenili svijet u kojem živimo, a time i našu, ljudsku percepciju tog svijeta. U tom smislu dolazi i do promjene percepcije samog ljudskog bića i njegovih osnovnih karakteristika, odnosno onoga što nazivamo ljudskost. Sve veća tehnološka ovisnost ljudskog svijeta, između ostalog, otvara mogućnosti razvoja jednog &laquo ; ; poslijeljudskog&raquo ; ; svijeta. Stoga u radu analiziramo prijepore biogenetičke i kibernetičke koncepcije ljudskoga. Rad se temelji na rezultatima empirijskog istraživanja provedenog tijekom travnja 2005. godine na prigodnom uzorku studenata zagrebačkog Sveučilišta. Istraživanje je provedeno metodom ankete (grupno anketiranje) na uzorku od 400 studenata prve i četvrte godine na četiri fakulteta (Filozofski fakultet, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Katoličko-bogoslovni fakultet i Prirodoslovno-matematički fakultet). Upitnik je sadržavao 192 varijable i obuhvaćao različite aspekte bioetike. U radu se kao središnja tema postavljaju biogenetička i kibernetička koncepcija ljudskoga, te se iznose rezultati ne/slaganja ispitanika s istima. Nadalje, analizira se struktura ne/prihvaćanja ovih koncepcija kroz povezivanje s nekim socio-demografskim obilježjima ispitanika, te sa socijalnoekološkim orijentacijama, različitim elementima religijskih vjerovanja i religijskog identiteta, pitanjima o odgovornosti i smislu života i smrti.

ljudsko; biogenetika; kibernetika; poslijeljudsko; tehno-znanstveni optimizam; distopija

nije evidentirano