hrvatski

Odnos žanra i značenja u dramskim tekstovima Ivana Bakmaza

Cilj radnje je istraživanje načina na koji su žanrovski oblici misterija, moraliteta i mirakula utjecali na strukturiranje dramskih tekstova suvremenog hrvatskog dramatičara Ivana Bakmaza. Nakon uvodnog djela u kojem autorica, slijedeći teorijske pretpostavke Pavla Pavličića, određuje terminologiju vezanu uz srednjovjekovnu dramu, u drugom dijelu radnje na primjeru reprezentativnih djela hrvatskih dramatičara (u povijesnom slijedu od razdoblja renesanse, pa sve do suvremenog doba) pokazuje promjene do kojih je dolazilo unutar žanrova misterija, mirakula i moraliteta. U posljednjem, trećem dijelu radnje autorica izdvaja grupu Bakmazovih tekstova (Akcija i čistilište, Neprijatelj, Kupido, Šimun Cirenac, Jahači apokalipse, te Stepinac - glas u pustinji) u kojima prikazanjski žanrovski modeli ne preuzimaju samo ulogu popratnih simbola, već čine okosnicu čvrsto strukturirane dramske cjeline, tj. dominantni su faktori gradnje sadržajnog i formalnog plana njegovih drama. Preuzimajući putem srednjovjekovnih prikazanjskih žanrovskih modela specifične teme i načela njihove kompozicije autorica ističe da u svojim dramama Ivan Bakmaz gradi poseban odnos prema društvenoj stvarnosti svoga vremena koji je obilježen istinskom vjerom u čovjeka, te tijekom svoje analize pokazuje na koji način grupa njegovih djela predstavlja osebujnu, suvremenu interpretaciju srednjovjekovnih žanrovskim modela misterija, mirakula i moraliteta u kojoj je pisac uz pomoć tradicionalnih kršćanskih vrijednosti (prilagođenih, naravno, etičkim i društvenim idealima svoga vremena), njenih zanosa, vjere i ljubavi prevladao ponore bezdušja, okrutnosti i apsurda kojima su na značenjskom planu obilježena gotovo sva suvremena hrvatska prikazanja.

žanr; značenje

nije evidentirano