hrvatski

Genotipska i fenotipska varijabilnost unutar populacija patogene gljive Botryotinia fuckeliana (De Bary) Whetz. na vinovoj lozi i jagodama

Patogena gljiva Botryotinia fuckeliana (De Bary) Whetzel (anamorf Botrytis cinerea Pers ex Fr.) je uzročnik poznate bolesti sive plijesni na više od 235 kultiviranih i samoniklih biljaka, a u našim agroekološkim uvjetima najveću važnost i štetnost ima na vinovoj lozi i jagodama. Gljiva pokazuje ekstremni genotipski i fenotipski varijabilitet i izuzetnu sposobnost adaptabilnosti. Tijekom 2001, 2002 i 2003 godine praćena je genotipska i fenotipska varijabilnost unutar populacija gljive na vinovoj lozi i jagodama, na različitim lokacijama sjeverne Hrvatske. Ispitivanja na vinovoj lozi bila su u vinogradu Mladica kod Kutjeva i u vinogradu Božjakovina kod Zagreba, a na jagodama u Donjoj Lomnici kod Velike Gorice i Sv. Nedjelji kod Samobora. Od genotipskih uzroka varijabilnosti patogene gljive praćena je zastupljenost transpozabilnih ili pokretnih genetičkih elementa u genomu iz skupine retrotranspozona (Boty) i iz skupine transpozona (Flipper). Od fenotipskih varijabilnosti praćeno je stanje rezistentnosti/osjetljivosti i pojava rezistentnih fenotipova na botriticide. Također je ispitivana djelotvornost najvažnijih botriticida za suzbijanje B. fuckeliana. Pokus djelotvornosti fungicida postavljen po shemi slučajnog bloknog rasporeda u 4 repeticije. Zaraza je očitana po Abottu, dok je djelotvornost izražena po Towsned-Heubergerovoj formuli. Podaci su obrađeni statističkim metodama analize varijance (ANOVA) i Duncan testu. Sadržaj transpozabilnih elementa Boty i Flipper analiziran je metodom PCR (polymerasa chain reaction) na temelju izolirane DNA iz micelija gljive i horizontalnom elektroforezom. Rezistentnost/osjetljivost na botriticide ispitivana je na 10 djelatnih tvari iz 7 kemijskih skupina botriticida, metodom "rasta micelija", kao i sami nivo rezistentnosti utvrđenih rezistentnih fenotipova. Ispitivane djelatne tvari botriticida bile su: dietofenokarb (fenilkarbamati), benomil (benzimidazoli), vinklozolin i iprodion (dikarboksimidi), diklofluanid i tolilfluanid (fenilsulfamidi), pirimetanil i ciprodinil (anilinopirimidini), fludioksonil (fenilpiroli) i fenheksamid (hidroksianilidni). Na temelju analize transpozabilnih elementa iz skupine retrotranspozona (Boty) i transpozona (Flipper) determinirane su četiri simpatričke subpopulacije: 1.Botrytis transposa (sadrži oba transpozabilna elementa ; Boty i Flipper) 2.Botrytis vacuma (ne sadrži transpozabilne elemente) 3. "Boty only" (sadrži samo retrotranspozon Boty) 4. "Flipper only" (sadrži samo transpozon Flipper). Na vinovoj lozi najviše je bila zastupljena simpatrička subpopulacija Botrytis transposa u svim fenofazama, dok su se ostale simpatričke subpopulacije Botrytis vacuma i "Boty only" javljale u manjem postotku i to samo u zimskom periodu na rozgvi. Simpatrička subpopulacija "Flipper only" nije bila determinirana ni na jednoj lokaciji i niti u jednoj fenološkoj fazi na vinovoj lozi tijekom svih godina istraživanja. Rezistentnost na botriticide bila je najviše raširena unutar simpatričke subpopulacije Botrytis transposa, kao i najveći broj rezistentnih fenotipova. Najveći udio su imali rezistentni fenotipovi na fenilsulfamide (diklofluanid i tolilfluanid), nešto manje na dikarboksimide (vinklozolin i iprodion) i benzimidazole (benomil), a vrlo mali broj na ostale botriticide (fenilkarbamate, anilinopirimidine, fenilpirole i hidroksianilidine). Na jagodama je također bila utvrđena najveća zastupljenost simpatričke subpopulacije Botrytis transposa, ali ipak u manjem postotku nego kod vinovoj lozi. Međutim, postojala je evidentna razlika u dinamici tijekom fenofaza. U fenofazi cvatnje najviše je bila zastupljena simpatrička subpopulacija Botrytis vacuma, a u fenofazi zriobe simpatrička subpopulacija Botrytis transposa. Za razliku od vinove loze, kod jagode je zabilježen i veliki postotak (preko 20 %) simpatričke subpopulacije "Flipper only" u obe fenofaze, što govori da bi ova simpatrička subpopulacija mogla biti karakteristična za jagodu, kao što je Botrytis transposa karakteristična za vinovu lozu. Također je i kod populacija Botryotinia fuckeliana na jagodama najveći udio rezistentnosti na botriticide bio unutar simpatričke subpopulacije Botrytis transposa, kao i najveći broj različitih rezistentnih fenotipova. Rezistentni fenotipovi su bili najbrojniji na fenilsulfamide (diklofluanid i tolilfluanid), dikarboksimide (vinklozolin i iprodion)i benzimidazole (benomil), a manji na ostale ispitivane botriticide. Gledajući afinitet, odnosno specijalizaciju ove 4 simpatričke subpopulacija prema biljkama domaćinima, može se zaključiti da je subpopulacija Botrytis transposa karakteristična za vinovu lozu, jer se javlja u svim fenološkim stadijima razvoja, dok se ostale rijetko javljaju, izuzev zimskog perioda. Na jagodama se javljaju sve četiri simpatričke subpopulacije, s tim da simpatričku subpopulaciju "Flipper only" koja ima samo jedan transpozabilni element Flipper, možemo smatrati karakterističnom za jagodu, jer se nije javljala kod vinove loze. Od botriticida najveću djelotvornost su imali botriticid Teldor i Switch na bazi fenheksamida (hidroksianilidini) i fludioksonila (fenilpiroli), te botriticid Mythos na bazi pirimetanila (anilinopirimidini). Ostali su imali slabiju djelotvornost.

Botrytis; Boty; Flipper; Fungicidi; rezistentnost; transpozabilni elementi

nije evidentirano