hrvatski

Plorantis Croatiae saecula duo. Diskurzivne adaptacije i performativne funkcije marijanskog toposa

Plorantis Croatia saecula duo slabo je poznati lirsko-epski spjev hrvatskog baroknog pjesnika i polihistora Pavla Rittera Vitezovića (1652-1713) koji je objavljen 1703. godine u Zagrebu. Spjev ima neobičnu narativnu strukturu jer personificirana Hrvatska u prvome licu opisuje vlastitu povijest tijekom 16. i 17. stoljeća koja su obilježena osmanlijskim osvajanjima. Najupadljivija karakteristika Vitezovićeva poetskog diskursa jest rodna podvojenost autora i iskaznog subjekta, personificirane Hrvatske-domovine metaforički izjednačene sa ženom-majkom. Hrvatska, naime, pripovijedajući u prvom licu, predočava svojevrsnu "egohistoriju tugovanja" tijekom dvaju stoljeća osmanlijskih osvajanja. Tako čitav spjev poprima formu (pseudo)autobiografije, a ujedno je i alegorijska asocijacija na omiljeni barokni marijanski topos stabat mater. U ovome se radu ponajprije identificiraju Vitezovićevi poetički postupci i narativne strategije, odnosno općenito karakteristike diskurzivne adapatacije toga toposa. Potom se, smještajući spjev u širi politički i kulturni kontekst, analiziraju njegove ideologijske konotacije i performativne funkcije koje sežu od afektivnog očitovanja barokne pietas, iskazivanja staleške lojalnosti prema habsburškome vladaru do mobilizacijske uloge u okviru protuosmanskih oslobodilačkih akcija.

Pavao Ritter Vitezović; Plorantis Croatiae saecula duo; barokna topika

nije evidentirano