hrvatski

Etnička raznolikost zajednice kao njena komparativna prednost

U radu se nastoji odgovoriti na pitanja: O čemu u stvari mislimo kada govorimo o etničkim i kulturnim različitostima? Koji je širi kontekst razmatranja etničkih i kulturnih različitosti i kojim se pojmovima služimo u njihovu razmatranju? Bez obzira na to razumije li se etničku i kulturnu različitost kao smetnju ili kao plemenito bogatstvo, valja je prihvatiti kao datost. Etnička različitost svakodnevica je svih europskih država. Nemoguće je pronaći europsku zemlju, koliko god ona nacionalno homogena bila, bez etničkih skupina koje “ remete” kulturnu i etničku uniformnost. Hrvatska, kao uostalom i druge srednjoeuropske zemlje ponikle iz višeetničkog carstva, u tom pogledu potpuno odražava europsku sliku. Povezivanje socijalnopsiholoških (univerzalnost mehanizama komuniciranja među grupama), socijalnohistorijskih (postojanost kulturnih grupa i grupnih identiteta) i socioloških znanja (isprepletenost društva i kulture, međuzavisnost kulture i kulturnog identiteta, društvena uvjetovanost komunikacije) u cjelinu i dovođenje te cjeline u vezu sa suvremenim europskim procesima ujedinjavanja i nacionalnih samoodređenja govori u prilog interkulturalističkom konceptu utemeljenom na ideji o uspostavljanju ravnopravne komunikacije među kulturama. U tom kontekstu se zaključuje da je važno znati odrediti i odabrati kulturni model koji podjednako dobro odgovara naravi kulture, potrebama pojedinaca i istinskim demokratskim odnosima u društvu. To je ujedno i svojevrsni postmoderni moralni imperativ uređivanja života s prihvaćanjem prava na različitost.

etnička različitost; kulturna različitost; etničnost; kultura; identitet; nacija; etničke manjine; interkulturalizam; interkulturna komunikacija; Europa; Hrvatska

predavanje održano na Tribini Europskog doma Vukovar ; 4/12