hrvatski

Arhitekt koji je osjećao novo doba

U tekstu se analizira retrospektivna izložba i opus istaknuta hrvatskog arhitekta druge polovice 20. stoljeća, Radovana Nikšića, jednog od glavnih protagonista primjene novih, suvremenih stilskih, konstruktivnih i tipoloških načela u hrvatskoj arhitekturi tijekom pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. Tek s distancom od dva desetljeća moguće je zaključiti kako je Nikšić bio jedan od ključnih arhitekata tog perioda koji je zahvaljujući visokoj esetetskoj svijesti i osjećaju za povijesni trenutak povezao tradiciju i iskustvo moderne hrvatske arhitekture između dva svjetska rata s novim strujanjima u europskoj arhitekturi druge polovice 20. stoljeća.

hrvatska arhitektura pedesetih; šezdesetih i sedamdesetih godina; moderna arhitektura; Zagreb; retrospektivna izložba Radovana Nikšića

nije evidentirano