hrvatski

Kuda ide hrvatsko sjemenarstvo i rasadničarstvo?

Proizvodnja sjemena i sadnog materijala u Hrvatskoj za razdoblje 1982-2004. godine značajno je varirala po kulturama i godinama. Proizvodnja sjemena za razdoblje 1982-1991 godine i 1985-1995 godine na 25 kultura je veća od razdoblja 2000-2004. godine kada je formiran Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo u Osijeku. U rasadničarskoj proizvodnji također imamo pad proizvodnje loznih cjepova i voćnih sadnica, te ostalog materijala u zadnjem desetljeću razdoblja 1982-1995. godine. Od izvoznika sjemena i sadnog materijala Hrvatska je pretvorena u 'ovisnika' o uvozu povrtnih, industrijskih, krmnih, cvjećarskih, voćarskih, ljekovitih, aromatičnih i drugih vrsta te cijepova vinove loze. Razlozi za ovakovo stanje su brojni, od nesređenosti tržišta, strano 'bolje' od domaćeg, raspad sustava sjemenarstva i rasadničarstva na nacionalnoj razini zbog privatizacije i izolacije, nedostatak inicijative za organizaciju nacionalnog sjemenskog programa, nedostatak sredstava za znanstveno-istraživačke projekte, loša primjena domaćeg znanja, kultivara i sjemena i sadnog materijala i sl. Stoga se opravdano postavlja pitanje kuda ide nacionalni oplemenjivački programi, kuda ide nacionalno sjemenarstvo i tko što treba uraditi da status domaćeg kultivara i sjemena bude ravnopravan uvoznom.

sjemenarstvo; rasadničarstvo; kultivar; sjeme

nije evidentirano