hrvatski

Problem bioetičke odgovornosti u genetici - praksa u Hrvatskoj i Europi

Cilj predloženog rada jest uočiti, definirati i razraditi znanstveni problem bioetičke odgovornosti u genetici u okviru relevantnih hrvatskih i europskih iskustava. U promišljanju spomenutog problema naglasak je posebno stavljen na definiranje društveno-etičkih aspekata nove genetičke tehnologije, čija primjena ukazuje na potrebu za kompetentnim modelom bioetičke odgovornosti. Dosadašnja prevladavajuća praksa valorizacije primjene znanstveno – tehnoloških otkrića interes je uglavnom usmjeravala mogućnostima njihove tehničke realizacije, neodgovorno izostavljajući pitanja (ne)očekivanih implikacija izvan granica dopuštenog znanstveno - tehnološkog djelovanja. Tradicionalna gledišta o neupitnosti znanstvenog napretka i njegove nekritične primjene, u posljednje vrijeme sve češće ustupaju pred nastojanjima za sustavnim kritičkim raspravama o njihovim rizicima i opasnostima, te pronalaženju odgovarajućih modela djelovanja i primjerenih mehanizama kontrole. Uzimajući u obzir očekivanje daljnjeg razvoja i primjene genetičke tehnologije, u radu se nastojalo argumentirati stav da je danas, uslijed novonastalih društvenih okolnosti, potreba za odgovornim bioetičkim djelovanjem veća no ikad ranije. Spomenuta problematika podrazumijeva i prikaz njenih pravnih aspekata te komparaciju dijelova hrvatskog i europskog zakonodavstva. S obzirom na evidentne nedostatke i očekivane poteškoće postojećeg hrvatskog prava, s prepoznatim ciljem ostvarenja demokratski uređenog društva, te strategiju članstva u Europskoj Uniji, u radu je prikazan i rad pojedinih nadnacionalnih institucija, relevantni europski dokumenti, a izložen je i norveški primjer organizacije nacionalnih etičkih komiteta, čija iskustva smatramo posebno korisnim za buduću hrvatsku politiku. U završnom djelu rada istaknuto je nekoliko zaključaka. Glavni zaključak tiče se primjene moderne znanosti i prateće tehnologije u području socijalnog života čime se otvara prostor uvođenja bioetičke odgovornosti. Također je prepoznata potreba o kontinuiranom i dugoročnom planiranju i promišljanju zakonske regulative genetičke tehnologije, posebno u komparaciji s postojećom europskom praksom. Konačno, u okolnostima ugroženosti života čovječanstva u suvremenom svijetu, u kojima smo i nastojali promišljati problem bioetičke odgovornosti, definiran je i zaključak o nužnosti odmaka od tradicionalnih antropocentričnih etičkih pozicija i usvajanju novih, vremenu i potrebama prilagođenih, principa (bio)etički odgovornog djelovanja.

odgovornost; bioetika; genetika

nije evidentirano