hrvatski

Značenje hrvatskih književnih djela pri podizanju turističke svijesti

Autor polazi od stajališta da je turizam prije svega kulturološki fenomen, kojemu se neki početni oblici mogu zapaziti već u najranijim razdobljima ljudskog razvoja. Kod Hrvata te se pojave mogu pratiti još od srednjovjekovnih hodočašća (o čemu) svjedoči Janus Pannonius), zatim u djelima humanizmaaa, svjetskih putnikaa, ali kao djela s bogatijim oznakama "turističkog" kretanjaa posebno trebaa istaknuti pjesmotvore dvaju renesansnih pjesnika Petra Zoranića i Petra Hektorovića. Zato njima autor posvećuje posebnu pozornost, iako se pojedine crte mogu naći i kod drugih pjesnika (M. Držićaa, J. Barakovića i dr.). Međutim, veliku vrijednost za poticanje turističkog kretanja imaju hrvatski putopisci, posebno oni od vremena romantizma pa do naših dana. Ističući kako je znanstvena i stručnaa literatura o toj problematici mršava ili gotovo nikakva, autor naglašava potrebu da se tom aspektu proučavanja (turizamm-kultura-književnost) dade veća pozornost.

hrvatska književna djela; turistička svijest

nije evidentirano