hrvatski

Određivanje strukture iz difrakcijskih slika polikristalnih uzoraka

Difrakcija polikristalnih uzoraka odigrala je značajnu ulogu u istraživanjima iz područja fizike čvrstog stanja, strukturne kemije te istraživanja polimorfije farmaceutskih spojeva u posljednjih 10-tak godina. Veliki napredak u strukturnim istraživanjima od visokotemperaturnih poluvodiča, fularena i zeolita pa sve do polimorfije ljekova dogodio se upravo zahvaljujući difrakciji na polikiristalnim uzorcima. Nažalost, određivanje strukture iz praškastog uzorka znatno je teži i kompliciraniji posao nego određivanje strukture iz monokristala. Razlog tome je gubitak informacija tijekom prijelaza iz 3 dimenzijskog prostora realnog uzorka u 1 dimenziju difrakcijske slike. Unatoč tome tehnološki napredak instrumenta i razvoj novih algoritma pridonio je strelovitom napretku u riješavanju i utočnjavanju struktura iz polikristalnih uzoraka. Analize praškastih uzoraka metodom difrakcije rendgenskih zraka koriste se i u svrhu određivanja kvalitativnog i kvantitativnog sastava smjese no najizazovnije područje je, svakako, određivanje molekulske i kristalne strukture.

Određivanje strukture iz praha ; Rietveldova metoda ; Monte Carlo metoda ; Direktne metode

nije evidentirano