hrvatski

Dezintegracija ruba trijaske karbonatne platforme: primjer iz Belskog dola, Ivanščica (SZ Hrvatska)

Kamenolom Belski dol smješten je na planini Ivanščici, na cesti Breznički Hum - Podrute - Bela – Ivanec. Ovaj lokalitet poznat je iz ranijih radova (ŠIMUNIĆ et al., 1980 ; ŠIMUNIĆ & ŠIMUNIĆ 1980, 1997). Napredovanjem radova u kamenolomu srednjotrijaske naslage otvorene su u većoj debljini (sl. 1-2), omogućujući nova istraživanja čije su preliminarne rezultate dali GRGASOVIĆ et al. (2000) i GORIČAN et al. (2002), a GRGASOVIĆ et al. (2002) opisali su novi rod alge s ovog lokaliteta. GORIČAN et al. (2005) prikazali su, na temelju detaljnih istraživanja većeg broja lokaliteta, evoluciju šireg prostora sjeverozapadne Hrvatske u srednjem i gornjem trijasu: sedimentno-vulkanogenu sukcesiju kontinentalnog ruba (Žumberak i Ivanščica), te nekompletne ofiolitne sekvencije zalučnog bazena s bazaltnim pilow-lavama, radiolarijskim rožnjacima i šejlovima (Medvednica i Kalnik). Ove sukcesije međusobno su stratigrafski korelirane pomoću radiolarija, konodonata, foraminifera, alga i spužvi. Dok je u spomenutom radu težište bilo na evoluciji prostora i međusobnoj korelaciji različitih naslaga, ovdje će biti detaljnije prikazana dezintegracija ruba karbonatne platforme u srednjem trijasu na primjeru iz Belskog dola. Na čelu kamenoloma (sl. 1) dobro se mogu razlikovati različiti litofacijesi. Na sjevernoj strani nalaze se masivni vapnenci, koji prema zapadu prelaze u dolomitične vapnence, a uz rasjed koji brazdi dolinom u dolomite. Ovi vapnenci imaju vrlo karakterističnu građu prožetu nepravilnim gnijezdima kalcitnog cementa. Gnijezda podsječaju na krupne fenestre, no pod mikroskopom se uočava da ona ne sijeku alokeme (npr. intraklaste, alge i drugo), već ih zaobilaze, a geopetalna ispuna ne postoji. Najčešće se cementi sastoje od dvije ili tri generacije. Uz rub "gnijezda" su sitni kratkoprizmatski kristali kalcita, dok glavninu zauzimaju dugoprizmatski kristali. Vrlo rijetko se u njima uočavaju zone rasta. Preostali dio šupljine, u većem broju slučajeva, zauzima krupni prozirni sparit koji je na površini stijene tamne boje. Spomenuta građa vrlo nalikuje na "Evinosponge", opisane iz ladiničkog Esino vapnenca iz Lombardije (Italija) (FRISIA-BRUNI et al., 1989), kao i ladičkog Marmolada vapnenca iz Južnih Alpa (Italija) (RUSSO et al., 2000). Ove strukture su interpretirane kao sinsedimentni cement vanjskog ruba platforme i gornje padine, razvijeni kroz proces otapanja i reprecpitacije tijekom rane i dubinske dijageneze (FRISIA-BRUNI et al., 1989). Da se i u primjeru iz Belskog dola radi o rubu karbonatne platforme potvrđuju očuvani primarni odnosi naslaga u kamenolomu (sl. 1). Foraminifere i vapnenačke alge iz vapnenaca i klasta vapnenaca unutar breča indiciraju anizičku starost platformnih naslaga, točnije raspon pelson-donji ilir (GORIČAN et al., 2005). Središnji dio kamenoloma zauzimaju breče koje predstavljaju sedimente strme padine uz rub platforme. Prijelaz između platformnih vapnenaca i breča je relativno oštar. U nekoliko metara polako se počinje javljati sve više gnijezda crvenih mikrita i stijena polako počinje poprimati brečastu strukturu. Breče su klastpotporne s uglatim ili vrlo slabo zaobljenim klastima cm-dm dimenzija. Javljaju se i metarski "megaklasti", koji su slabo zaobljeni. Breče imaju vrlo složenu građu, pošto su formirane u nekoliko faza dezintegracije platforme i transporta klasta. Vezivo breča može biti dvojako. Jedna vrsta su crvenkasti, žućkasto-crvenkasti i smeđkasto-žućkasti, rjeđe sivi, pelecipodni vapnenci s "filamentima" pelagičkih školjkaša ; a druga vrsta su zelenkasti tufiti. U prvoj vrsti veziva klasti su uglavnom sivi platformni vapnenci. Vrlo je karakterističan odnos veziva i klasta, gdje se uočava "nagrizanje" i "prodiranje" veziva u klast i postupan brijelaz u breču, moguće vezano uz kiselost sredine povezanu s vulkanizmom (sl. 2), što je potrebno detaljnije istražiti. U klastima sivog pelagičkog vapnenca unutar breča nađena je zajednica konodonata raspona pelson-ilir, dok uzorak breče sa sivkastim klastima i crvenkastim vezivom, uz spomenutu zajednicu sadrži i oblike karakteristične za donji ladinik (GORIČAN et al., 2005), što je još jedna potvrda pretaložavanja breča. Klaste spomenute breče nalazimo unutar tufnog veziva. Prisutne su, dakle, barem dvije faze stvaranja breča, no moguće je da ih je bilo i više, što će pokazati daljnja istraživanja. Na brečama leži do 5m debela izmjena smeđkasto-crvenkastih tanko uslojenih radiolarijskih rožnjaka i silicificiranih pelecipodnih vapnenaca s proslojcima piroklastita i siltita. U silicificiranim vapnencima nađena je bogata radiolarijska zajednica donjoladiničke (fasanske) starosti. Na ovom intervalu slijede vrlo tamni glinoviti siltiti i finozrnati pješčenjaci s dm proslojcima silicificiranih sivih vapnenaca i piroklastita, najvjerojatnije turbiditni sedimenti. Debljina ovog intervala je 15-ak m. Granica tamnih klastita i smeđkasto-crvenkastih rožnjaka je neravna, a slojevi pokazuju blagu kutnu nekonformnost. Skloni smo interpretirati ovu granicu kao primarno normalnu, koja je kasnijom tektonikom deformirana, pošto bi se teže objasnila diskordantna granica unutar istog dubokovodnog okoliša. Iz ovog dijela nisu za sada nađeni provodni fosili. U krovini nalazimo svijetlosive kristalaste dolomite, koji po svemu sudeći leže kontinuirano na spomenutom intervalu, iako je sam kontakt pokriven. Unutar izdanka opažaju se rasjedi (sl. 1), no pomaci po njima su manji i ne remete bitno istraživane naslage. Jači lomovi predstavljali su granice istraživanog izdanka, tako da stup Belski dol-2 iz GRGASOVIĆ et al. (2000) i GORIČAN et al. (2005) nije uključen. Kroz anizik je na ovom području egzistirala karbonatna platformna sedimentacija. Pojavom ekstenzijske tektonike u gornjem dijelu anizika dolazi do dezintegracije platforme i otvaranja dubljih područja. Na rubovima platforme stvaraju se vapnenci karakteristične građe, a u dubljim dijelovima talože se pelecipodni vapnenci. Jačanjem tektonike pojačava se i dezintegracija ruba, te dolazi do stvaranja padinskih breča, uz još nerazjašnjen mehanizam otapanja klasta platformnih vapnenaca. U donjem ladiniku intenzivira se vulkanizam i dolazi do pretaložavanja već litificiranih breča u tufno vezivo, dok platformni okoliši prestaju egzistirati, o čemu svjedoči odsustvo plitkovodnih ladiničkih fosila. Na potopljenim dijelovima platforme i njenog ruba talože se nakon toga donjoladinički vapnenci, siltiti i rožnjaci. Promjenom taložnih uvjeta, vjerojatno u donjem dijelu gornjeg ladinika, javlja se turbiditna sedimentacija finozrnih klastita s proslojcima piroklastita. Značajnim relativnim padom nivoa mora krajem ladinika dolazi do nagle progradacije karbonatne platforme i ponovne uspostave plitkovodne karbonatne sedimentacije koja se kontinuirano nastavlja u gornji trijas.

srednji trijas; Ivanščica; Hrvatska

nije evidentirano