hrvatski

Procvat splitske trgovine u 18. stoljeću

Split je u 18. st. bio tranzitni grad i roba koja je stizala s Istoka i sa Zapada odvozila se ponajprije u Veneciju, te u druge gradove na suprotnoj stani Jadrana, što se doznaje iz mnogih sačuvanih inventara trgovina. Splitski trgovci su, osim u Veneciju, putovali i u druge gradove Apeninskoga poluotoka, pa i dalje, prodajući svoje proizvode, a na povratku donoseći robu koja je gradu bila potrebna. Budući da su u Split odasvud stizali trgovci i poduzetnici, trgovine su bile dobro opskrbljene raznom robom: tkaninama, kućanskim potrepštinama, hranom te luksuznim predmetima. S vremenom je sve veče značenje dobivala i trgovima s gradovima Anconom i Senigallijom, kamo su splitski trgovci odnosili ulje, vino, smokve, soljenu ribu, vunu, kozu, sir, bademe i stoku, a odande najčešće dovozili tekstil različite vrste i kvalitete. Trgovina je za mnoge Splicane značila probitak, pa su za nju bili zainteresirani i građani i plemići. U njoj su sudjelovali trgovci, lučko osoblje, posada i zapovjednici brodova, te mnogi drugi. U Splitu je boravio velik broj stranih trgovaca, koji su se često radi poslovnih interesa nastanjivali u gradu. Mletački i ostali trgovci te pomorci kupovali su u splitskim trgovinama orijentalne proizvode, a Zagorci, Bosanci i Turci kupovali su robu dopremljenu sa Zapada. Split je bogatstvom svoje ponude i potražnje bio važno opskrbno središte cijele srednje Dalmacije, a sveukupna trgovačka djelatnost odrazila se na kulturu i na standard stanovnika grada Splita, koji je u 18. st. živio u europskom ozračju.

Split 18. st.; Venecija; trgovina; pomorstvo; obrt

nije evidentirano