hrvatski

Izloženost endotoksinu u općem i radnom okolišu u Hrvatskoj

Jedan od važnih zagađivača unutarnjeg okoliša je endotoksin, dio stanične stijenke gram negativnih bakterija, kako patogenih tako i saprofitnih. Endotoksin je po sastavu lipopolisaharid i posjeduje snažna pro-upalna svojstva u organizmu čovjeka. Gram-negativne bakterije ubikvitarne su u okolišu, te je endotoksin prisutan u brojnim radnim i kućnim okolišima. Izloženost endotoksinu iz okoliša najčešće nastaje udisanjem, što uzrokuje toksičnu upalu dišnih puteva. U ovisnosti o dozi i osjetljivosti izložene osobe, endotoksin može izazvati nespecifične smetnje od strane dišnog sustava, prvenstveno u vidu otežanog disanja, kašlja, te simptoma sličnih astmi, a u višim koncentracijama i kliničku sliku toksičnog pneumonitisa, gdje su prisutni i opći simptomi koji nalikuju gripi. Osobe s već postojećim bolestima dišnog sustava, primjerice astmom, osjetljivije su na štetne učinke endotoksina. Izlaganje endotoksinu u astmatičara pogoršava kliničku sliku astme, sinergistički djeluje s alergenima i povećava osjetljivost na infekcije rinovirusima. S druge strane, u skladu s higijenskom hipotezom o nastanku alergijskih bolesti, određeni broj istraživanja ukazuje da bi izlaganje endotoksinu u dojenačkoj dobi moglo imati protektivnu ulogu u nastanku alergijskih poremećaja, usmjeravajući sazrijevanje imunološkog sustava prema Th1 imunološkom odgovoru. Visoke vrijednosti endotoksina mogu se naći u brojnim poljoprivrednim i industrijskim djelatnostima, kao što su, primjerice, peradarstvo, svinjogojstvo, uzgoj goveda i proizvodnja mlijeka, tekstilna, duhanska, metalna i papirna industrija, pilane, proizvodnja stočne hrane, prerada i skladištenje kukuruza, obrada drveta, kanalizacija i pročišćavanje otpadnih voda, skupljanje i kompostiranje otpada. Endotoksinu mogu biti izloženi i veterinari i osobe koje rukuju i bave se uzgojem laboratorijskih životinja. Seoske i gradske kućne prašine također mogu sadržavati znatne količine endotoksina. Među čimbenike koji doprinose onečišćenju kućne prašine endotoksinom ubrajaju se prvenstveno duhanski dim, sustavi za ovlaživanje zraka, kompostiranje organskog otpada unutar kućanstva, držanje kućnih ljubimaca u kući, te neredovito čišćenje prostorija. Tijekom 2003. i 2004. godine u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada mjerene su razine endotoksina u kućnoj prašini urbanih stambenih prostora kontinentalne i mediteranske regije Republike Hrvatske, te u uzorcima iz nekoliko različitih radnih okoliša: svinjogojske farme, jedinica za uzgoj laboratorijskih životinja, trajekata i ribolovnih brodica, te uredskih prostorija. Za mjerenje endotoksina upotrijebljen je end-point kromogeni Limulus amebocitni lizat test (LAL-test) uz pomoć analizatora IASON Libertas (IASON Laboratory Medicine, Austria). Rezultati mjerenja endotoksina u općem okolišu. Dobiveni rezultati pokazali su značajno više vrijednosti endotoksina u kućnoj prašini domova u kontinentalnoj u odnosu na mediteransku regiju (P<0.05, Mann-Whitney U-test). Raspon vrijednosti endotoksina u kućnoj prašini kontinentalne regije iznosio je 6-200 EU/mg (medijan 28 EU/mg), dok su se vrijednosti endotoksina u kućnoj prašini mediteranskih domova kretale između 2 i 46 EU/mg (medijan 15 EU/mg). Rezultati mjerenja endotoksina u radnom okolišu. Najviše vrijednosti endotoksina izmjerene su u prašini iz svinjca sa svinjogojske farme, a kretale su se u rasponu od 144 &#8211; 176 EU/mg. U prašini s podova ribolovnih brodica i trajekata, razina endotoksina kretala se u rasponu od 8 &#8211; 100 EU/mg, dok su u prašini dobivenoj usisavanjem madraca na ribolovnim brodicama nađene vrijednosti u rasponu od 11 &#8211; 45 EU/mg. Endotoksin je mjeren i u svježoj i u tri dana staroj stelji u kavezima za držanje laboratorijskih štakora i miševa. U svježoj stelji razina endotoksina bila je ispod granice detekcije, dok je u tri dana staroj stelji iznosila 80 EU/mg u kavezma za štakore, te 20 EU/mg u kavezima za držanje miševa. Prašina s podova uredskih prostorija sadržavala je malo endotoksina, s rasponom izmjerenih vrijednosti od 3 &#8211; 31 EU/mg. Prikazani rezultati ukazuju da postoje znatne razlike u izloženosti endotoksinu kako opće tako i radne populacije. Iako su istraživanja u ljudi i u pokusnih životinja pokazala da već i vrlo niske razine endotoksina izazivaju upalne promjene u dišnim putevima, službeni standardi za dopuštenu izloženost endotoksinu u radnom okolišu još nisu uvedeni niti u jednoj zemlji. Cilj našeg daljnjeg istraživanja, koje je u tijeku, je identificirati populacije i radna mjesta u Hrvatskoj s posebno velikom izloženošću endotoksinu, te procijeniti zdravstveni rizik u izloženih osoba.

endotoksin; unutarnji okoliš; profesionalna i opća izloženost

nije evidentirano