hrvatski

Auditivna i vizualna memorija u djece različitih govorno-jezičnih poremećaja

Kratkoročno pamćenje je pamćenje nekoliko činjenica, riječi, brojeva ili drugih pojedinačnih informacija u trajanju od nekoliko sekundi do minute ili više (Guyton,1980. prema Pospiš,1997.). Raspon kratkoročnog pamćenja ograničen je na prosječno pet do devet elemenata, a utječe na mogućnost obrade različitih informacija i njihovo korištenje. Najvažnija razlika između kratkoročnog i dugoročnog pamćenja je upravo dubina prerade informacije. Dugoročno pamćenje se sve češće izjednačava s procesom učenja, koje ima izravan utjecaj na školski uspjeh pojedinca. Brojne su studije potvrdile postojanje poteškoća u auditivnom i vizualnom pamćenju u djece s razvojnim poteškoćama čitanja i pisanja (Pašiček,1997.). Te poteškoće uočavaju se već u predškolskom periodu prilikom usvajanja slušne analize i sinteze. Poteškoće pri fonološkoj obradi vjerojatno su posljedica, kako deficitarnije kratkoročne memorije, tako i fonološke sastavnice radne memorije. Tijekom prvog razreda, a i kasnije,u takve djece uočavaju se i poteškoće pri razumijevanju pročitanog teksta što se izravno odražava na školski uspjeh. Lošiji uspjeh koji djeca koja mucaju postižu u školi najčešće se pripisuju teškoćama u verbalnom ponašanju, te činjenici da se u školi znanja provjeravaju pretežno verbalnim putem. U istraživanju koje je provedeno tijekom godine 2001. na Odsjeku logopedije u Poliklinici SUVAG, ispitivao se kapacitet kratkoročne memorije u djece s razvojnim poteškoćama čitanja i pisanja kao i u djece koja mucaju. Kapacitet auditivnog i vizualnog pamćenja ispitan je serijom semantički nepovezanih i povezanih elemenata. U skladu s ispitnim zadacima, definirane su i varijable. Dobiveni rezultati potvrdili su očekivanja, tj. djeca s razvojnim poteškoćama čitanja i pisanja postigla su najlošije rezultate na svim varijablama u odnosu na druge dvije skupine ispitanika, dok su djeca koja mucaju bila lošija od djece urednog slušno-govornog statusa. Poznato je da integracija informacija iz različitih osjetnih modaliteta, kao i semantička povezanost među elementima, olakšava pamćenje. Djeca s razvojnim poteškoćama čitanja i pisanja vjerojatno lošije koriste integracijske mehanizme i/ili im treba više vremena za sintezu informacija iz različitih osjetnih modaliteta. Neadekvatni integracijski mehanizmi, kao i siromašniji vokabular (Lenček, 1997.) vjerojatno su pridonijeli lošijim rezultatima na varijablama kojima se ispitivao kapacitet kratkoročnog vizualnog pamćenja. Budući da su sva djeca za vrijeme ekspozicije ispitnog materijala koristila tehniku vokalnog ili subvokalnog ponavljanja, može se govoriti o integraciji dva osjetna modaliteta: auditivnom i vizualnom. Kod auditivno prezentiranih elemenata koristi se samo jedan osjetni put - auditivni, čime se isključuje uporaba integracijskih mehanizama. Je li to razlog nešto manjoj razlici u kapacitetu auditivnog pamćenja između djece s razvojnim poteškoćama čitanja i pisanja i ostale dvije skupine, za sada je teško reći. Pomalo iznenađuju rezultati koje su postigla djeca koja mucaju. Iako su se njihovi rezultati poboljšali tijekom ispitivanja, što je vjerojatno posljedica pada komunikacijskog stresa uzrokovanog ispitnom situacijom (Brestovci, Prizl,1995) i nepoznatim ispitivačem, čini se da i u njih postoje slične poteškoće kao i u djece s razvojnim poteškoćama čitanja i pisanja, samo manjih razmjera. Na temelju dobivenih podataka, čini se opravdanim, kako djece s razvojnim poteškoćama čitanja i pisanja, tako i djece koja mucaju, u tretman uključiti vježbe za poboljšanje kratkoročne memorije. To se osobito odnosi na zadatke koji zahtijevaju uporabu integracijskih mehanizama budući da su neka novija istraživanja pokazala da upravo takvi zadaci složene kognitivne obrade predstavljaju problem djeci s razvojnim poteškoćama čitanja i pisanja (Marschuetz i sur., 2000).

govorno-jezični poremećaji; djeca

nije evidentirano