engleski

Dijagnostika funkcionalnih sposobnosti – zašto, kada i kako testirati sportaše?

Dijagnostika funkcionalnih sposobnosti u sportu, u uvjetima precizno kontroliranih opterećenja, daje informacije o trenutnom stanju srčano-žilnog, dišnog i mišićnog sustava u njihovoj osnovnoj zajedničkoj zadaći - izmjeni plinova. Općeprihvaćeni parametri za procjenu aerobnoga kapaciteta, tj. dugotrajne izdržljivosti, jesu maksimalni primitak kisika te aerobni i anaerobni prag. Aerobni i anaerobni prag određuju se temeljem laboratorijskog ili terenskog mjerenja ventilacijskih i metaboličkih parametara (ventilacijski anaerobni prag) ili mjerenjem koncentracije laktata u krvi (laktatni anaerobni prag). Standardni protokol za procjenu funkcionalnih sposobnosti, koji se provodi u Sportskom dijagnostičkom centru Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, jest progresivni test opterećenja na pokretnom sagu (porast brzine trčanja od 1km/h svake minute uz konstantan nagib od 1, 5%). Moderni mjerni instrumentarij ('breath by breath' spiroergometar, pokretni sag i telemetrijski monitor srčane frekvencije - pulsmetar) osiguravaju izravno ('on-line') praćenje i naknadnu analizu ventilacijskih i metaboličkih parametara. Visoku pouzdanost mjernih podataka povećavaju konstantni mikroklimatski uvjeti u laboratoriju. Temeljem testa provedenoga na pokretnom sagu dobiva se čitav niz izmjerenih i izvedenih ventilacijskih i metaboličkih parametara pomoću kojih se utvrđuje razina funkcionalnih sposobnosti te individualne pulsne zone opterećenja. Daljnja analiza praćenih parametara olakšava izradu, korekciju i kontrolu plana i programa treninga te optimizaciju doziranja i distribucije trenažnih opterećenja.

funkcionalna dijagnostika ; postupak testiranja ; ventilacijski i metabolički parametri

nije evidentirano