hrvatski

Obnova sela u Hrvatskoj - povijest, stanje i mogućnosti razvoja

Rad je podijeljen na tri tematska djela: I. Pregled prostornih planova sela u Hrvatskoj od sredine 19. do sredine 20. stoljeća II. Stanje ruralnog prostora III. Obnova sela Prvi dio rada odnosi se na pregled osnovanih, reguliranih i rekonstruiranih sela, kao nesumnjivi vid prostornog planiranja na području Hrvatske od sredine 19. do sredine 20. stoljeća. Obzirom da svi planovi sela nisu sačuvani, a time ni pronađeni kao grafički prikazi, prikazani primjeri dobiveni su iz različitih podloga (geodetske, katastarske, sheme naselja iz knjiga i novinskih članaka). U tom dijelu rada navedeni su svi poznati primjeri planova osnovanih, reguliranih i rekonstruiranih sela po pojedinim razdobljima te su stavljeni u kontekst glavnih društvenih zbivanja. Cilj tog dijela rada je da se kroz prikaz poznatih primjera prostornih planova sela dobije uvid u razvoj pa time i promjene u pristupu i načinu izrade prostornih planova sela, uz važeću zakonsku regulativu i organizaciju građevne službe na prostoru Hrvatske. Na početku odabranog vremenskog razdoblja planove su primarno radili mjernici, ponegdje i vojni mjernici, a kasnije inženjeri i arhitekti zaposleni u državnim ustanovama, ili u privatnim biroima. Iako su naselja u Hrvatskoj uglavnom osnovana do 18. stoljeća, nova se još ponegdje osnivaju kroz 19. stoljeće pa čak i do sredine 20. stoljeća. Tijekom 19. stoljeća nova se naselja u pravilu osnivaju iz više razloga: doseljavanje novih stanovnika (iz Slovačke, Češke, Njemačke i drugih zemalja), migracija stanovnika unutar Hrvatske, kvalitetnijih poljoprivrednih površina te sve više tržišno orijentirane poljoprivrede i šumarstva. Novi stanovnici uz određene uvjete (vjerska pripadnost, reguliranje vojne obveze i sl.) kupuju isparcelirano zemljište od vlasnika (država, banka, privatnik). Novoosnovana naselja koja služe intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji, nastaju po uobičajenom postupku. Kapitalom se kupuje zemlja i grade gospodarske, proizvodne i stambene zgrade za korisnike koji rade pod ugovorom ili kao obični nadničari. Iako u pustarama živi nekoliko stotina stanovnika, obično je njihov vlasnik privatno poduzeće. Do I. svjetskog rata, za sada, poznata su dva primjera organiziranog preseljenja stanovnika, a time i izgradnje novih sela i to, zbog čestih poplava te klizanja zemljišta. Između dva svjetska rata nova naselja osnivaju se iz ekonomskih ili političkih razloga. Sve više javljaju se ideje o poboljšanju uvjeta života na selu, tj. ideji o humanom stanovanju (koja je razvijena u gradovima). U socijalnom stanovanju traži se idealan tip kuće (pa tako i seljačke kuće) koja bi svojim dimenzijama zadovoljila sve potrebe suvremenog seljaka - poljoprivrednika. Istovremeno se traži mogućnost tipizacije u gradnji (zbog brže gradnje) i regulaciji naselja. Taj imperativ bio je izražen neposredno nakon II. svjetskog rata, kad je trebalo obnoviti mnogobrojna razrušena naselja i industrijalizirati zemlju. Drugi dio rada odnosi se na pregled stanja i usmjerenja u svijetu i Europi u odnosu na: prostorno planiranje europskog kontinenta, poljoprivredu i razvoj ruralnog prostora, zaštitu graditeljskog nasljeđa ruralnog prostora te predpristupni program za ruralni razvoj. Iz općeg pregleda stanja ruralnog prostora vidljivo je da su najizrazitija obilježja našeg vremena: - globalizacija, europeizacija i regionalizacija, - tehnološki razvoj i iskorištavanje prirodnih resursa, te - socijalni imperativ i gospodarske perspektive. Obzirom da selo i ruralni prostor predstavljaju složeni sustav, moguća rješenja razvoja ruralnog prostora razmatrana su kroz održivi razvoj i teoriju kaosa. Da bi selo i ruralni prostor mogli zadovoljiti sve suvremene potrebe pojedinca i društva, razvojne strategije i težišta razvoja ruralnog prostora trebaju biti gospodarski utemeljene, socijalno uravnotežene i kulturološki jedinstvene. Planirani razvoj ne bi trebao biti samo diktiran od strane države, već bi inicijative trebale dolaziti i od lokalnog stanovništva. Selo i ruralni prostor Hrvatske prikazani su kroz opis: stanja poljoprivrede i uređenja poljoprivrednog zemljišta, odabranih demografskih pokazatelja, pitanja zaštite, očuvanja i svijesti graditeljskog nasljeđa ruralnog protora te problema planiranja krajobraza. Detaljnije je analiziran postojeći odnos prostornog planiranja prema ruralnom prostoru na državnoj, županijskoj i općinskoj razini. U trećem dijelu opisano je: značenje obnove sela, zašto je ona potrebna, što je krajnji cilj obnove, mogući način obnove sela te metode rada. Obnova sela treba se razmatrati kao integralna planska zadaća usklađenih socio - gospodarsko - kulturno - prostornih i demokratsko – političkih zahtjeva. Obnovu sela potrebno je shvatiti kao novu i specifičnu plansku disciplinu kojom bi se: - cjelovito rješavao problem sela i ruralnom prostora, - osigurala, očuvala te razvijala važnost i vrijednost sela i ruralnog prostora, - potakla razvojna usmjerenja koja bi omogućila daljnji napredak, - pobudio interes lokalnog stanovništva. Obnova sela osim racionalnog pristupa (čije je djelovanje vidljivo u prostoru), može imati emocionalni, socijalni i duhovni pristup. Za razliku od visoko razvijenih zemalja Europe gdje je ruralni prostor dobio na političkom i psiho - socijalnom značenju, u Hrvatskoj sela i ruralni prostor nisu još postali dovoljno jako težište interesa pa nije uspostavljen sustav obnove sela i razvoja ruralnog prostora.

selo; prostorno planiranje; Hrvatska; Europska unija

nije evidentirano