hrvatski

Problemi uspostave novolatinske stilistike na primjeru Marulićeva Evanđelistara

Ovaj rad pokušava uspostaviti okvir za što objektivnije istraživanje doživljaja stila jednog teksta. Taj je tekst - Evanđelistar (Evangelistarium (prije 1516) Marka Marulića (Split, 18. kolovoza 1450. - 5. siječnja 1526) - specifičan, jer ne pripada čitaočevu vremenu, ali nije ni klasičan ni kanonski ; jer iz određene perspektive uopće nije književan ; napokon, jer svjetonazor teksta istraživač kao čitalac ne dijeli. Prije konstruiranja vlastitog modela, rad donosi pregled najvažnijih teorijskih doprinosa stilistici u XX. stoljeću (s osvrtom na njihovu hrvatsku recepciju) - od Ballya i Spitzera, do kognitivne stilistike i računalnog modeliranja stila. Posebno se razmatra specifičan problem proučavanja stila u vremenski udaljenim tekstovima, te, u slučaju latinskoga, problem učenja stila jezika koji više nema izvornih govornika. Pregled razvoja i kriza stilistike i njezinih teorija dovodi do uvida da pravi predmet ovoga istraživanja nije stil, već modeliranje stilističkoga čitanja: bilježenje reakcije današnjega, individualnog i konkretnog čitaoca (samog autora rada) na stimule iz teksta. Taj se model ostvaruje uz računalnu podršku: istraživač-čitalac unosi strojne oznake u tekst, ispisujući vrlo formaliziran čitalacki dnevnik. Takav se dnevnik u središnjem dijelu rada uspostavlja, provjerava i analizira, kao stilistički model Evanđelistara, ili model upoznavanja njegova stila. Već se u početku ispostavlja da se čitalac u zapažanju stilski obilježenih i neobilježenih segmenata oslanja isprva na subjektivno iskustvo, no tijekom čitanja i uči, napreduje - ne nekontrolirano i proizvoljno, već ovisno o podacima i stimulima koje mu tekst daje. Stilistički je model teksta Evanđelistara podijeljen na 3371 segment. Pri tome svaki segment nosi oznaku stilskog učinka koji je čitalac zapazio: drugim riječima, model je niz segmenata od kojih se svaki stilski razlikuje od onoga koji mu prethodi i onoga koji za njim slijedi. Tu razliku bilježe 133 različite oznaka, definirane u tzv. kodnoj knjizi. Model tako sadržava dva sloja, odnosno dva korpusa: korpus teksta (otprilike 151.500 riječi-pojavnica, raspoređenih u 196 poglavlja i 7 knjiga) te korpus stilskih oznaka (4381 oznaka-pojavnica). Evaluacija modela - istraživanje stila Evandelistara u užem smislu - zapravo je istraživanje drugoga korpusa, njegovih kvantitativnih, kvalitativnih, hijerarhijskih i distribucijskih svojstava, uz provjeru valjanosti dobivenih rezultata na prvome, tekstualnom korpusu. (Dakako, cjelokupan proces üčenja stila" dostupan je na CD-ROMu u prilogu rada.) Kao jedan od središnjih stilističkih problema evaluacije izdvaja se potreba da se katalog stilskih pojava hijerarhizira. Rad uspostavlja dvodimenzionalnu hijerarhijsku strukturu, koja svakoj skupini oznaka omogućuje dvije vrste veza: horizontalne, sa ßebi ravnim" skupinama, i vertikalne, s "nadređenima" i "podređenima". Međusobne veze skupina po razinama, priroda tih veza, kao i sastav pojedine skupine, omogucuju stvaranje predodžbe o fizionomiji stila Evanđelistara. Daljnji je važan moment distribucija oznaka: pokazuje se, recimo, da manji broj oznaka okupljen na jednom mjestu ponekad može biti podjednako dojmljiv kao i veći broj oznaka rasut širom djela. Distribucija otkriva stilski profil Evanđelistara: primjerice, u drugoj se knjizi učestalo zapaža uzvišeni način izražavanja, koji se u trećoj kombinira sa svojim antipodom, dictio plana, da bi neukrašeni izraz ponovo postao dominantan u četvrtoj knjizi. No analiza distribucije - posebno mjesta gdje su pojave označene prvi, odnosno posljednji put - važna je i zbog toga što daje ßnimku učenja" stila Evanđelistara: trag čitaočevih "eksperimentalnih" pretpostavki o stilskoj važnosti novouočenih pojava, i trag provjeravanja već formiranog stilskog repertoara.

stilistika; latinski; novolatinski; Marko Marulić

nije evidentirano