hrvatski

Religija kao komunikacija. Razmatranja iz suvremene sociološke teorije.

U ovom se radu autor bavi do sada u Hrvatskoj nedovoljno obrađivanom temom: religija kao komunikacija. Uvodno naznačuje da je komunikacija u suvremenom društvu postala najčešće rabljenim pojmom, zbog čega se sve više i govori o temeljitim i sustavnim promjenama komunikacijske kulture. Temeljna hipoteza koju autor u ovom članku želi provjeriti glasi: ako je jedan od "proizvoda" razvoja suvremenoga društva komunikacija, tada i religijski sustav, kao jedna od nezamjenjivih, stalnih konstanti svih dosadašnjih ljudskih društava, može u tom smislu vršiti funkciju medija komunikacije. U dokazivanju postavljene hipoteze, autor nas u prvom dijelu upoznaje s temeljnim pojmovima (religije i komunikacije) i njihovim značenjima u društvu, dok nam u drugom dijelu predočuje duhovnu situaciju vremena u kojoj započinje naznačeni proces komuniciranja. Govoreći u trećem dijelu o novim medijima i novim medijskim društvima, autor naznačuje religiju kao jedan od vidova suvremene komunikacije. No, na koji način religija može postati komunikacijskim medijem, autor nam predstavlja u četvrtom dijelu na temelju teorije komunikacije J. Habermasa, fenomenološkoga polazišta P. L. Bergera i T. Luckmanna te sistemskoteorijskog stajališta N. Luhmanna.

komunikacija; religija; društvo; globalizacija; kultura; djelovanje; sustav

nije evidentirano