hrvatski

Hidrogeološki istraživački radovi na sjevernom dijelu otoka Silbe

Na sjeverno dalmatinskom otoku Silbi provedena su opsežna geološka, geofizička i hidrogeološka istraživanja sa svrhom zahvaćanja slatkovodne ili bočate leće u krškom podzemlju otoka. U prvoj fazi (GRAOVAC et al, 2002) istraživački su radovi usmjereni na perspektivne dijelove terena, gdje su u drugoj fazi (TERZIĆ, 2004a) na temelju hidrogeološke karte (sl. 1) obavljena geofizička istraživanja (geoelektrička tomografija, seizmička refrakcija, geoelektričko sondiranje i elektromagnetsko profiliranje) (KRSNIK et al., 2003) i istraživačko bušenje. Izbušene su tri istraživačke bušotine u kojima je nakon inženjerske hidrogeološke determinacije jezgre ugrađena zdenačka konstrukcija i provedena mjerenja fizikalno-kemijskih parametara po dubini, te kratkotrajna pokusna crpljenja. Načinjene su kemijske analize uzoraka vode uzetih na kraju crpljenja. Teren sjevernog dijela otoka Silbe je izgrađen od vapnenačkih stijena gornjokredne i eocenske starosti (MAMUŽIĆ et al., 1967)(sl. 1). Rasjed od uvale Papranica do uvale Garma je reverzan i upućuje na kompresijski karakter strukture. Sa SZ strane rasjeda nalazi se antiklinala izgrađena od stijena gornjokredne starosti, dok se JI od rasjeda nalazi sinklinala eocenskih foraminiferskih vapnenaca, koji transgresivno naliježu na gornjokredne vapnence na JI. U hidrogeološkom smislu sve su ove stijene propusne, razlomljene i okršene, no kredni su vapnenci visoko propusni, a stijenska masa izgrađena od foraminiferskih vapnenaca donekle je laporovita i može se uvrstiti u red srednje propusnih karbonatnih stijena. Interpretirani geofizički profili ukazali su na izrazitu heterogenost terena. Na temelju hidrogeološke karte i rezultata geofizičkih istraživanja određene su lokacije triju istraživačkih bušotina. Bušotina BS-1 smještena je u krednim vapnencima, blizu reverznog rasjeda. Prema geofizičkim podacima stijenska je masa u okolici bušotine unutar nesaturirane zone vrlo visokih otpora (1600-6400 &#61527; m), dok su otpornosti u saturiranom dijelu znatno niže (200-1600 &#61527; m). Refrakcijska seizmika prepoznala je oslabljenu zonu u tom dijelu terena (brzine seizmičkih valova vp < 4000 m/s). Pokusno crpljenje od 47 sati crpnom količinom od 0, 65 l/s ukazalo je na dotoke i vjerojatnu mogućnost crpljenja oko 1, 0 l/s bočate vode (koncentracija Cl- iona u uzorku na kraju crpljenja je iznosila 1833 mg/l, tj. 9, 1 % morske vode). Interpretacijom pokusnog crpljenja sukcesivnim nizom stacionarnih stanja (Thiemova metoda &#8211; pogodna za orijentacijski izračun na sličnim terenima ; TERZIĆ, 2004) izračunata je orijentacijska vrijednost hidrauličke vodljivosti stijenske mase reda veličine 10-5 m/s. Bušotina BS-2 smještena je također u gornjokredne naslage, uz jedan od ogranaka glavnog reverznog rasjeda. Bušotina je posebno zanimljiva zbog na ovakvim terenima neočekivane litološke anomalije. Naime, geofizički su podaci ukazivali na oslabljenu zonu s relativno niskim otporima (100-800 &#61527; m), što znači zaglinjenu rasjednu zonu. Međutim, probušeno je čak 52 m gline, od smeđkastih nijansi u prvih dvadesetak metara, preko sivkastih i sivosmeđih glina do 52. metra, uz sloj od 2, 5 m gline plave boje na 35. metru. Na tri uzorka s različitih dubina načinjene su dodatne analize, kako bi se preciznije ustanovilo porijeklo ovih naslaga. To su, dakle, lapori i glinom bogati lapori s udjelom CaCO3 35-50%. Pokazuju pelitno-klastičnu strukturu s nakupinama gline u kripto do mikrokristalastoj kalcitnoj masi. Sadrže do 10% siliciklastičnog detritusa (kvarc, rožnjak, kvarcit, muskovit) dimenzije praha do sitnozrnatog pijeska, mjestimično u laminama. Akcesorni su cirkon, granat, turmalin, rutil i klorit. Sastav siliciklastičnog detritusa, undulozno potamnjenje kvarca, malo mineralnih vrsta (najrezistentnijih) upućuju ne višestruko pretaloživanje i porijeklo detritusa iz starijih magmatskih i metamorfnih stijena. Zrna pirita i organska tvar upućuju na reduktivne uvjete taloženja. Nakon 52 m dubine bušotina je ušla u gornjokredne vapnence, no u hidrogeološkom je smislu besperspektivna jer je stijenska masa oko ovog glinenog &#8222; džepa&#8220; zapunjena sitnozrnatim i glinovitim materijalom i gotovo nepropusna. Kratkotrajno crpljenje ukazalo je na vrlo niske dotoke bočate vode (<0, 2 l/s ; Cl- 1986 mg/l). Bušotina BS-3 izbušena je u krednim naslagama u središnjem dijelu otoka blizu osi antiklinale (mogućnost zahvaćanja ekstenzijski razlomljene stijenske mase), no nije opravdala očekivanja u hidrogeološkom smislu: dotoci su bili vrlo niski (oko 0, 1 l/s), a salinitet prekomjerno visok (Cl- 7095 mg/l). Iako su geofizički podaci ukazivali na jaču razlomljenost tjemena antiklinale lokacija je smještena nešto izvan profila zbog nedostupnosti terena. Stijenska masa pokazala se izrazito kompaktnom, a malobrojne pukotine zapunjene su glinovitim materijalom koji znatno reducira propusnost. Osnovno pitanje kod proučavanja hidrogeološke problematike krških otoka jest odnos slatke i slane vode. Na temelju rezultata provedenih istraživačkih metoda moguće je zaključiti kako je na otoku Silbi riječ o vrlo heterogenoj sredini u kojoj je formirana vodonosna leća, ispod koje se nalazi prijelazna zona bočate vode i na koncu slana morska voda. Heterogenost ovog sustava uzrokovana je tektonikom, okršavanjem, te posebno zapunjavanjem pukotinskih i kavernskih prostora, tako da je oblik leće u znatnoj mjeri poremećen i potrebno je tražiti lokalne dijelove terena u kojima je stijenska masa razlomljena i okršena, ali ne i pretjerano zapunjena sitnozrnatim materijalom. Takav je slučaj svakako bušotina BS-1, pa je u slučaju mogućih budućih istraživanja na otoku neophodno koristiti iskustva dosadašnjih geofizičkih i hidrogeoloških istraživanja. Vjerojatnost da je moguće zahvatiti i dodatne količine vode jest znatna.

hidrogeologija; krš; odnos slatke i slane vode

nije evidentirano