hrvatski

DEMENCIJA – RASTUĆI MEDICINSKI I SOCIJALNI PROBLEM

Zbog povećanja prevalencije demencije , dugog trajanja bolesti , skupog zbrinjavanja bolesnika i još uvijek nedostatnog liječenja , demencija je danas jedan od vrlo značajnih javno-zdravstvenih i socijalnih problema. Pet do deset posto ljudi u dobi iznad 65 godina ima znakove poremećaja kognitivnih funkcija nenormalne za tu dob, a pedeset posto od njih će prema procjenama razviti demenciju. Najčešći uzrok demencije u starosti je progresivni neurodegenerativni poremećaj poznat kao Alzheimerova bolest. Početkom dvadesetog stoljeća je Alois Alzheimer povezao kognitivne poremećaje i smetnje ponašanja s multiplim patološkim promjenama na mozgu nadjenim postmortalno.Znanje o Alzheimerovoj bolesti je svakim danom sve veće.Međutim što imamo više podataka o patofiziologiji, patogenezi, epidemiologiji rizičnim i drugim čimbenicima vezanim uz bolest, to više nalazimo da je ona heterogena i po pojavnosti i po tijeku. Dijagnoza demencije je prije svega klinička. Ona se postavlja na temelju kliničke procjene, neuropsihološkog testiranja (MMSE, 3 MS, CAMCOG, MDRS), laboratorijskih pretraga i neuroimaging metoda ( CT, MRI, PET, SPECT). Neuroimaging metode omogućuju kvantificiranje atrofije pojedinih područja mozga, evaluaciju globalnih i regionalnih poremećaje moždane cirkulacije i moždanog metabolizma. PET i SPECT su vrlo senzitivne pretrage pomoću kojih se može diferencirati Alzheimerova bolest od normalnog starenja i drugih demencija, što je važno ne samo s dijagnostičkog nego i s prognostičkog aspekta. Osim toga one bitno pomažu da se eliminirajui uzroci, odnosno stanja koja zahtijevaju hitnu intervenciju ( subduralni hematom, tumori, hidrocefalus, ishemija). Neuropsihološka testiranja kojima se evaluira kognicija, ponašanje i funkcioniranje pacijenta ( globalno i na pojedinim područjima svakodnevnog života) su važna za postavljanje dijagnoze, za procjenu efikasnosti terapije i procjenu progresije bolesti.

demencija; dijagnostika; terapija

nije evidentirano