hrvatski

Isušivanjem kaljuže do antislike

Problematiku identiteta analiziramo na primjeru romana Isušena kaljuža Janka Polića Kamova. U prikazima društvene sredine, u kojima glavni junak romana iskazuje svoj do krajnjih granica hipertrofiran i apsolutiziran polemički odnos prema Drugome, pronalazimo karnevaleskne elemente koje bismo mogli shvatiti kao iskazane geste prikrivene žudnje za pripadanjem. Na taj način izostavljeno Drugo - ružno, gadljivo i poricano - nastavlja aktivno živjeti u subjektu kao kategorija koja trajno prijeti razmicanjem tektonskih identitetskih ploča. Odmotavanjem pripovjedne građe Isušene kaljuže u njezinu glavnome liku pronalazimo paradigmu koja čini temelje identitetskoga osvješćivanja pojedinca uopće, a po kojoj se svaki identitet trajno nalazi u stanju "optimalne projekcije" (Flaker). Odnosno, budući da su, čini se, neizostavne karike u identitetskome lancu pojedinca sazdane od potiskivanja i poricanja, one se počesto premeću u aksiome na čijim se temeljima strukturira Drugo kao neželjena identifikacijska kategorija zbog koje će 'pravi' identitet uvijek (za)ostajati u svojoj žudnji za autonomnošću.

identitet; nostalgija; karnevalizacija

nije evidentirano