hrvatski

Razvoj hrvatskoga tehničkog i prirodoznanstvenog nazivlja

Obrađuje se nastanak i razvoj hrvatskoga strukovnoga nazivlja u području tehnike i onih prirodoznanstvenih disciplina koje su osnova tehnici. Utvrđuju se okruženje u kojem se istražuje: jezik, sastavnice jezika, njihova svojstva i ostvarenja, zatim temeljne činjenica o nazivima i nazivlju, te važnost definicije u trokutu pojam - naziv - definicija. Određuje se strukovno nazivlje, načini nastanka, načela tvorbe strukovnoga nazivlja, te se ustanovljuju načela prevođenja strukovnih naziva između jezika davatelja i jezika primatelja. Posebno se istražuje nastanak hrvatskoga strukovnoga nazivlja, od spontanoga nastanka u općem jeziku, njegovo prvo zapisivanje u starim hrvatskim rječnicima, razvoj i usustavljenje u vrijeme uvođenja hrvatskoga jezika u škole te primjene u vrijeme gospodarskoga razvoja i nastanka visokoga školstva u Hrvatskoj. Navode se izvori u kojima je istraživano hrvatsko tehničko i prirodoznanstveno nazivlje u doba njegova oblikovanja, u razdoblju od prvih rječnika do otvaranja Tehničke visoke škole. Podrobnije su istražena četiri izvora kao predstavnici posebnih skupina: prva tehnička knjiga na hrvatskome jeziku, prva izvorna prirodoznanstvena knjiga, prva izvorna popularna znanstveno-tehnička knjiga i prva izvorna praktično tehnička knjiga. Ustanovljen je stalan razvoj hrvatskoga tehničkoga i prirodoznanstvenoga nazivlja, te vrlo velika podudarnost naziva u istraživanim izvorima s današnjim nazivljem. Potvrđeno je kako su već pisci prvih prirodoznanstvenih i tehničkih knjiga stvarali strukovno nazivlje prema načelima na kojima se ono razvijalo do današnjega vremena. Očekuje se kako će rezultati tih istraživanja biti od koristi pri tvorbi i razvoju suvremenoga hrvatskoga tehničkog i prirodoznanstvenoga nazivlja.

jezik; pojam; definicija; naziv; nazivlje; strukovno nazivlje; tehničko nazivlje; prirodoznanstveno nazivlje; tvorba naziva; načela tvorbe nazivlja

nije evidentirano