hrvatski

Emocionalna inteligencija: konstrukt koji obećava, ali i primjer zloubotrebe znanstvenih nalaza

Emocionalna inteligencija je pojam koji se posljednjih desetak godina često spominjao u psihološkoj javnosti. Uzrok tome je bio u sve većem zanimanju psihologa za područje emocija kao snažne motivacijske osnove ponašanja, kao i otvaranje područja inteligencije za proučavanje kognitivnih procesa i inteligentnog ponašanja osobe u svakodnevnom životu i okruženju. Naziv, definiranje i prva istraživanja emocionalne inteligencije vezuju se uz imena dvojice autora Johna Mayera i Petera Saloveya. Oni su svojstveno znanstvenoj metodologiji pomalo, ali sustavno razvijali instrumentarij za procjenu EI i paralelno s tim određenje samog pojma. Golemu je popularnost emocionalna inteligencija dosegla pojavom knjige Daniela Golemana, psihologa ali i dugogodišnjeg kolumniste New York Timesa. On je pojam EI suprotstavio pojmu akademske inteligencije, izabirući efektne primjere koji su naglašavali superiornost emocionalne inteligencije u prognozi različitih oblika uspješnosti u svakodnevnom životu pojedinca. Golemanova knjiga je dvije godine bila bestseler u SAD, a konačni rezultat je bilo nekritično širenje okvira definicije, ali i mogućnosti prognoze realnih kriterija. Čini se da se euforija oko emocionalne inteligencije pomalo stišala, pa ulazimo u period kada se “ hladne glave” provjeravaju efekti koje je konstrukt emocionalne inteligencije ostavio u psihološkoj znanosti. Pojavljivanje radova u prestižnim svjetskim časopisima i knjigama o teoriji inteligencije, kao i instrumenata za njenu procjenu, pokazuje da je u svjetskim relacijama emocionalna inteligencija došla do razine &laquo ; konstrukta koji obećava&raquo ; . Produbljuje se konceptualizacija i operacionalizacija konstrukta EI i sve je više empirijski utemeljenih podataka o njenoj konstruktnoj, konvergentno-divergentnoj i prognostičkoj valjanosti.

emocionalna inteligencija; konstruktna valjanost; mjerenje emocionalne inteligencije

nije evidentirano