hrvatski

Suvremeni problemi oprašivanja u agro-eko sustavu

Znanstvenici su uočili kako su populacije prirodnih oprašivača u agro-eko sustavu vrlo nestabilne, a njihova veličina i biološka raznolikost u opadanju. Zbog toga je s biološkog stajališta potrebno je poduzeti potrebne konzervatorske aktivnosti kako bi se smanjilo daljnje nestajanje pojedinih vrsta i spriječilo odumiranje već smanjenih populacija oprašivača u agro-eko sustavu. Ovo je moguće učiniti primjenom metoda obrade tla i zaštite usjeva koji su više osjetljivi na okoliš - minimalna obrada tla, primjena ekoloških načela obrade i zaštite usjeva (Klem 1996). Paralelno s provođenjem ovih mjera, s agronomskog stajališta, potrebno je osigurati dovoljnu proizvodnju kvalitetnu hrane u agro-eko sustavu. To je jedino moguće unošenjem od strane čovjeka uzgajanih oprašivača u agro-eko sustav. Ovdje se prije svega misli na bumbare (Bombus spp.) za potrebe proizvodnje povrća u plastenicima i na medonosnu pčelu (Apis mellifera sp.) za oprašivanje usjeva, prije svega uljarica (Free 1993). Bez obzira na sve dileme oko toga koje usjeve medonosna pčela (Apis mellifera) bolje ili lošije oprašuje ostaje neosporna činjenica kako jedino medonosna pčela, zbog ustroja svoje zajednice, može u agro-eko sustavu osigurati dovoljnu količinu letačica tijekom 10-15 dana cvatnje kultiviranog bilja. Nije nevažno dodati kako medonosna pčela jedina proizvodi prirodnu hranu i lijekove za potrebe ljudi.

oprašivanje ; agro-eko sustav ; medonosna pčela

nije evidentirano