hrvatski

Fonatorni modaliteti kod trajne jednostrane paralize rekurensa

Kod bolesnika s jednostranom kljenuti povratnog živca prvenstveno je potrebno isključiti maligne procese koji mogu dovesti do lezije tog živca. Tek potom se sofisticiranim dijagnostičkim metodama istražuju fonatorni mehanizmi i optimalni rehabilitacijski procesi. Fonatornu funkciju ispitujemo pri dolasku bolesnika i praćenju koristeći se digitalnom endoskopskom tehnologijom, akustičkom analizom i aerodinamičkim testovima, uključujući i manualne laringealne medijalne potiske, tijekom kojih procjenjujemo stupanj addukcije glasnica i kvalitetu glasa Tri su mogućnosti ishoda kod trajne paralize povratnog živca: spontani fonatorni oporavak, oporavak nakon glasovne terapije ili izostanak oporavka unatoč glasovnoj terapiji.Daljnje istraživanje ove posljednje grupe pokazuje da većina tih bolesnika ima znakovitu glotidnu fonacijsku insuficijenciju (fonacijski gap). Međutim manji broj bolesnika imao je loš i hrapav glas usprkos prividno dobroj glotidnoj addukciji. Kod takvih bolesnika osim jednostrane paralize kao dominantne patologije paralize nađena je i degenerativna laringopatija, glotidni sulkus, jednostrani Reinkeov edem ili hipertrofija jednog (ili oba) ventrikularna nabora. Poznavanje mehanizma paralitičkih disfonija s takvom istodobnom patologijom pruža osnovu za odabir odgovarajućeg rehabilitacijskog ili kirurškog modaliteta koji uklanja te nepoželjne čimbenike koji remete fonatorne mehanizme kod jednostranih trajnih kljenuti povratnog živca.

paraliza rekurensa; terapija

nije evidentirano