hrvatski

Razlike u nekim antropološkim obilježjima između dvanaestogodišnjih džudaša i hrvača

U ovom radu uspoređena su neka antropološka obilježja dječaka džudaša i dječaka hrvača u dobi od 12 godina (± ; ; 6 mjeseci). Pod utjecajem sustavnog i dugotrajnog treninga događaju se značajne adaptacijske morfološke i funkcionalne promjene. Dječaci džudaši imaju bolje rezultate u varijablama za procjenu motoričkih sposobnosti koordinacije (koraci u stranu), fleksibilnosti (pretklon raznožno) i repetitivne snage (pretklon trupa i bacanje+2 skleka). Dječaci hrvači imaju bolje rezultate u varijablama za procjenu motoričkih sposobnosti statičke snage (izdržaj u visu zgibom) i brzine pokreta (taping rukom). Dobivene statistički značajne razlike objašnjavaju se specifičnostima svakog pojedinog navedenog sporta. U džudu se koriste i nožne tehnike, a sudačka pravila i karakteristike borbe su takva da potiču dinamična neprestana kretanja koja služe za pripremu tehnika bacanja. Za razliku od džuda u hrvanju klasičnim načinom nema nožnih tehnika, tako da je i sam trenažni proces usmjeren na razvoj snage i brzine pokreta ruku, koje omogućuju uspješno izvođenja tehnika klasičnog načina hrvanja, čak i iz statičkih pozicija nogu. Rezultati također upućuju na zaključak da bi hrvači morali više pažnje posvetiti vježbama repetitivne snage trupa, a da bi džudaši u svojim treninzima mogli uspješno koristiti vježbe tipa "zavlačenje ruku", kao dopunu vježbama za razvoj snage i brzine frekvencije pokreta ruku. Hrvači za razliku od džudaša imaju kraći trenažni staž, a po svojim rezultatima motoričkih sposobnosti su u nekim testovima vrlo blizu džudašima, dok u nekim testovima postižu i bolje rezultate. Navedeno upućuje da su treninzi hrvača koji se provode za ovu dobnu skupinu usmjereni ka razvoju testiranih motoričkih sposobnosti, te da je vrlo vjerojatno provođena i bolja selekcija.

Judaši ; Hrvači ; Antropološke karakteristike

nije evidentirano