hrvatski

Energetska vrijednost stočne hrane

Najvažniji korak u znanstveno utemeljenom sastavljanju obroka/krmnih smjesa je poznavanje energetskih potreba životinja i energetske vrijednosti krmiva. Životinje moraju dobivati energiju iz hrane, pa preko 60% pojedene hrane koriste kao izvor energije potrebne za izgradnju tjelesnih spojeva, za mehanički rad mišića i za kemijski rad. Uzdržna energija je ona energije koju životinja koristi za održavanje osnovnih životnih funkcija i sprečavanje trošenja tjelesnih pričuva. Ova je energija uključena u mnogobrojne funkcije organizma. Kao prvo upotrebljava se za osnovni metabolički rad. To je količina energije potrebne za održavanje stanica organizma u funkcionalnom stanju i za održavanje minimalne aktivnosti osnovnih tjelesnih funkcija (disanje, cirkulacija i prijenos tvari i podražaja) potrebnih za preživljavanje životinje. Potrebna količina energije za osnovni metabolički rad mjeri se kao proizvodnja topline životinje u mirovanju i nakon apsorpcije većeg dijela hranjivih tvari iz probavnog sustava kada se minimalna količina energije oslobađa preradom hrane i kada boravi u temperaturno neutralnoj zoni pa ne troši energiju na hlađenje ili zagrijavanje tijela. Nadalje, uzdržna energija se upotrebljava za mišićni rad tijekom uzimanja i prerade hrane u probavnom sustavu. Isto tako uzdržna energija se troši za djelovanje imunog sustava i borbu protiv infekcija te za održavanje termoregulacije kada gubitak topline premašuje proizvodnju topline. Pojedena količina energije koja se ne potroši za podmirenje uzdržnih potreba upotrebljava se za rast, proizvodnju mlijeka ili jaja, sperme i naziva se proizvodna energija. Tako će mlada životinja unesenu količinu energije iznad uzdržnih potreba koristiti za tvorbu bjelančevina u rastućim tkivima (mišići, kosti, organi), a odrasla životinja će ju uskladištiti u obliku masti. Odrasle visokomliječne životinje prenose najveći dio energije hrane u sastojke mlijeka, a perad u jaja. Nadalje, proizvodna energija se upotrebljava za mišićni rad, proizvodnju vune, dlake i sperme te rast ploda u maternici majke. Niti jedna funkcija organizma nema apsolutni prioritet u zadovoljavanju energetskih potreba. Tako na primjer, svinja u rastu kada dobiva dovoljno bjelančevina i nedovoljno energije za održavanje može rasti, odnosno sintetizirati bjelančevine izvlačeći energiju iz tjelesne masti. Pri nedostatku energije djeluje sustav homeoreze koji određuje koja tjelesna funkcija ima prioritet u opskrbi energijom. Visokomliječne krave nakon teljenja pri nedovoljnoj količini energije u obroku ne smanjuju značajno proizvodnju mlijeka već koriste skoro sve proizvode fermentacije ugljikohidrata i masti hrane kao izvor energije, a preostali nedostatak podmiruju mobiliziranjem dijela tjelesne masti i bjelančevina. Svi sastojci hrane koji sadrže ugljik i vodik u obliku koji mogu oksidirati do ugljik dioksida i vode predstavljaju potencijalni izvor energije za životinje. Najvažniji izvori energije su ugljikohidrati i s njima povezani sastojci, lipidi (masti i ulja), bjelančevine i drugi dušični spojevi. Svi suvremeni pristupi procjenjuju energetsku vrijednost krmiva na isti način. Prvo se određuje probavljivost energije i osnovnih hranjivih tvari iz svakog krmiva za svaku vrstu domaćih životinja, a zatim energetska vrijednost svake hranjive tvari iz svakog krmiva za svaku vrstu domaćih životinja.

vrednovanje, energetska vrijednost, stočna hrana

nije evidentirano