hrvatski

Uloga roditelja u ranoj terapiji djece usporenog govorno-jezičnog razvoja

Tijekom prve godine života intenzivno se razvija afektivan odnos između bebe i bliskih osoba kojima je okružena. To je ključni pokretač pojave nekolicine prvih riječi kojima jednogodišnjak redom imenuje razdragane članove obitelji. Nadalje, dijete novim nizanjem riječi označava baš ono na što je osjećajima i sklonostima usmjereno: dijelove tijela, voljene igračke, životinje, hranu… ili pak pojave koje ga straše ili ljute. Što tek prohodalom djetetu znači riječ "stol"? Dugo još neće aktivno upotrijebiti tu riječ, osim ako se, primjerice… ne sudari glavicom o njega. Burno doživljena, inače nezanimljiva stvar, ranije će dobiti mjesto u rječniku rasplakanog mališana… Roditelji nesvjesno emocijama prožimaju svaku poru svakodnevice malenog djeteta. Treba im stručna pomoć da svoje intuitivno znanje podignu na operativnu razinu. Da budu najznačajnija, prva prečka na "ljestvama" poticanja govorno-jezičnog razvoja djeteta, te da pri tome uživaju uz igru i dramatizaciju. Provođenjem savjetovanja i organiziranjem radionica poput ove, u roditeljima je moguće sustavno oslobađati istinski zaigrane djetetove partnere, izazovne u nastojanjima privlačenja i zadržavanja njegove pažnje. Na taj način pozitivne emocije, lišene roditeljskih pritisaka i očekivanja koja inhibiraju dijete, postaju kreator zajedničke igre. Time će djetetu omogućiti ugodnije doživljavanje govora i njegove svrhe.

emocije; partnerstvo; igra

nije evidentirano