hrvatski

Komparativna analiza igrača na standardnim pozicijama u košarkaškoj igri u varijablama situacijske učinkovitosti

Cilj ovog istraživanja je utvrditi i objasniti razlike između igrača koji primarno igraju na pozicijama 1, 2, 3, 4 i 5 pomoću 13 pokazatelja situacijskog učinka. Za ostvarenje ovog cilja korišten je uzorak od 60 košarkaša koji su u tijeku natjecateljske sezone 1998/99. prve hrvatske košarkaške lige odigrali najmanje 10 utakmica po 10 minuta. Rezultati diskriminacijske analize potvrdili su hipotezu o razlikama između igrača obzirom na njihovu primarnu poziciju u igri, te omogućili potpuniji opis igrača. Na temelju dobivenih rezultata moguće je zaključiti da igrači koji primarno igraju na poziciji 1 imaju najviše asistencija, osvojenih i izgubljenih lopti, znatno više šutiraju za tri poena od igrača na poziciji 4 i 5, neznatno manje od igrača na poziciji 2 i 3, znatno manje šuteva za dva poena i osobnih pogrešaka od centara (pozicija 4 i 5) te najmanji broj skokova u obrani i napadu kao i blokada šuta. Igrači koji primarno igraju na poziciji 2 bliski su igračima koji primarno igraju na poziciji 3 od kojih imaju nešto više šuteva za tri poena, a manje skokova u obrani i napadu te blokada šuta dok u odnosu na igrače na poziciji 1 imaju nešto više šuteva za tri poena, skokova u obrani i napadu, ali bitno manji broj asistencija, osvojenih i izgubljenih lopti. Znatno se razlikuju od centara po većem broju šuteva za 3 poena te manjem broju blokada šuta, skokova u obrani i napadu. Igrači koji primarno igraju na poziciji 3 gotovo u svim varijablama nalaze se između bekova (pozicija 1 i 2) i centara (pozicija 4 i 5), osim što imaju najmanje izgubljenih lopti, gotovo podjednak broj šuteva za tri poena, te nešto više skokova u obrani i napadu te blokada šuta u odnosu na bekove, a znatno manje od centara. Igrači koji primarno igraju na poziciji 4 i 5 imaju znatno više skokova u obrani i napadu, blokada šuta, osobnih pogrešaka te šuteva za dva poena u odnosu na sve ostale pozicije. Međusobno se neznatno razlikuju u navedenim varijablama i to u prilog igrača na poziciji 5. Međutim, znatnije se razlikuju samo u šutu za tri poena gdje su u prednosti igrači na poziciji 4. Utvrđene razlike između navedenih tipova igrača posredno omogućuju racionalno upravljanje procesom sportske pripreme, a neposredno procjenu djelovanja pojedinog igrača u igri, kao i stanja njegove spremnosti za ostvarenje određenih uloga u igri. Vjerojatno će razvoj košarke u budućnosti dovesti o “ brisanja” određenih razlika među igračima na temeljnim pozicijama u igri. Igrači će ubuduće morati posjedovati univerzalne tehničko-taktičke vještine koje će im omogućiti igranje različitih uloga u igri ovisno o konceptu i fazi tijeka igre.

basketball ; situation-related efficiency ; playing efficiency ; play positions ; discriminant analysis

nije evidentirano