hrvatski

Utjecaj duljine palindromske sekvencije na stabilnost genoma kvasca Saccharomyces cerevisiae

Palindromske sekvencije, odnosno sekvencije sastavljene od dviju obrnuto ponovljenih neposredno nadovezanih sekvencija DNA, pronađene su kako u prokariotskim tako i u eukariotskim genomima. Ovakve sekvencije najčešće su kratke, a često se nalaze u različitim cis-djelujućim genetičkim elementima kao što su, promotori, operatori ili ishodišta replikacije. Međutim, duge Palindromske sekvencije su rijetke i glavni su izvor nestabilnosti genoma. Predložena su dva modela kojima se nastoji objasniti nestabilnost palindromskih sekvencija. Prvi model temelji se na postojanju specifične endonukleaze koja nastalu križnu strukturu prevodi u dvolančani lom, dok se prema drugom modelu stvaranjem sekundarne strukture otežava replikacija DNA pri čemu nastaju rekombinogeni 3'-krajevi. Prethodnim istraživanjima ustanovljeno je da u kvasca Palindromske sekvencije stimuliraju pop-out rekombinaciju između direktno ponovljenih kopija gena CYC1. Isti eksperimentalni sustav upotrijebljen je u ovom radu kako bi se ustanovilo postoji li neka granična vrijednost duljine Palindromske sekvencije koja još ne djeluje rekombinogene Primjećeno je da Palindromske sekvencije kraće od oko 40 pb ne stimuliraju rekombinaciju između ponovljenih kopija gena CYCJ, dok je iznad te granične vrijednosti indukcija rekombinacije proporcionalna duljini palindroma.

palindromska DNA; rekombinacija; stabilnost genoma; kvasac

nije evidentirano