hrvatski

Izvori Petrićeve "Panaugije"

Izlaganje svoga filozofskog sustava u djelu Nova de universis philosophia Frane je Petrić započeo naukom o svjetlu. Taj prvi dio svoje sinteze naslovio je Panaugia. U njoj je svoja izvorna razlaganja temeljio i na izvorima koji pripadaju različitim filozofskim i religijskim tradicijama – od Hermesa i Zoroastra, predsokratovaca Parmenida i Pitagore, Platona i Aristotela, pa sve do kršćanskih izvora poput Augustina te novoplatonovca Prokla. Proučavanje izvorā Petrićeve Panaugije daje odgovore na sljedeća pitanja: Na koji je način neki nauk prisutan u njegovoj misli? Da li se i na koji način Petrić priklanja nekom od izvora? Da li se i zašto prema nekom izvoru odnosi kritički? Budući da nauk mnogih svojih izvora Petrić inkorporira u vlastiti nauk, odgovori na ta pitanja omogućavaju novi pristup Petrićevoj filozofskoj sintezi.

svjetlost; Hermes; Zoroaster; Parmenid; Pitagora; Platon; Aristotel

Frane Petrić started the presentation of his philosophical system in the Nova de universis philosophia with the doctrine on light. He entitled this first part of his synthesis Panaugia. In it, Petrić based his original analyses on the sources belonging to various philosophical and religious traditions – from Hermes, Zoroaster, pre-Socratic philosophers Parmenides and Pythagoras, Plato and Aristotle to the Christian sources like Augustine and the neo-Platonist Proclus. An examination of the sources of Petrić’ s Panaugia answers the following questions: It what way is a doctrine presens in his thought? Does Petrić, and in what way, adhere to any of the sources? Is he critical toward a source and why? Since Petrić incorporated many of his sources’ doctrines into his own, the responses to these questions enable a novel approach to Petrić’ s philosophical synthesis.