engleski

Combustion modelling in furnaces

Sažetak. Modeliranje procesa izgaranja u ložištima je vrlo složen proces, čija kompleksnost ovisi o zadatku koji se postavi pred modelara. Dok je za potrebe studiranja procesa izmjene topline između dimnih plinova i vodenoparnog sustava najčešće sasvim dovoljno koristiti stehiometrijske modele izgaranja, ako je zadatak računati procese nastanka polutanata, npr. NOx, SOx, CO, etc, tada je neophodno uzeti u obzir kemijsku kinetiku i detaljne mehanizme reakcija, koji obuhvaćaju stotine kemijskih reakcija i desetke kemijskih vrsta i za najjednostavnije situacije. Računanje takvih detaljnih modela izgaranja zahtijeva ili direktnu numeričku simulaciju (DNS), ili modeliranje međuodnosa turbulencije i procesa izgaranja. Modeliranje izgaranja pomoću flamelet modela jedna je od metoda za maksimalno povećanje numeričke efikasnosti računanja izgaranja predstavljenog detaljnim mehanizmima reakcija uz modeliranje međuodnosa izgaranja i turbulencije. Međutim, flamelet model će dobro rješavati brzu kemiju, onu koja je bliža ravnotežnoj, dok će značajno slabije rezultate postizati kod računanja polutanata koji ovise o sporim kemijskim reakcijama, npr. NOx. Modeliranju NOx-a prišlo se računanjem kinetike. To je numerički efikasna metoda, jer je moguće brzu kemiju, koja utječe na prijenos topline, i time na sve ostale procesu u ložištu, računati pomoću flamelet metode, dok je sporu dušikovu kemiju moguće odvojiti, te ju računati u postprocesoru.

Combustion; modelling; furnace

nije evidentirano