hrvatski

(Re)konstrukcija socijalnog prostora periferije. Prilog istraživanju kolektivnih identiteta u hrvatskoj periferiji

Rad je zasnovan na empirijskom istraživanju provedenom na području tri hrvatska periferna područja (Istra, Lika, Gorski kotar). Autor polazi od opće pretpostavke kako na strukturu prostorne identifikacije i njezin mobilizacijski/konzervativni karakter utječe dostignuti stupanj modernizacije određene društvene sredine. Zbog toga i pitanje prostorne identifikacije treba biti razmotreno u kontekstu širih društvenih procesa kao što su procesi modernizacije i detradicionalizacije. Istraživanje je provedeno kombinacijom kvantitativnih i kvalitativnih metoda pri čemu su korištena dva osnovna metodološka postupka. Anketno istraživanje izvršeno je na slučajnom stratificiranom uzorku od 721 ispitanika. Pored toga realizirani su intervjui s predstavnicima ključnih socijalnih aktera na lokalnoj razini. Rezultati istraživanja pokazuju da je dominantna razina prostorne identifikacije lokalna i regionalna. Ipak, postoje bitne razlike među istraživanim područjima. Ispitanici iz Gorskog kotara veći značaj pridaju užoj lokalnoj identifikaciji (sub-regionalnoj) dok ispitanici iz Like iskazuju veći stupanj vezanosti od ostalih za nacionalnu razinu. U Istri je dominantna regionalna razina prostorne identifikacije. Razlike između tri periferije su očiglednije ukoliko se razmotre odgovori ispitanika u odnosu na pokazatelje (pred)modernosti kao što su povjerenje u pojedine vrste institucija, pogledi na pitanja političko-teritorijalnog ustroja na lokalnoj razini i etnička distanca. Rezultati ukazuju na postojanje bitnih razlika u strukturi prostornih identiteta pri čemu se nameće zaključak o postojanju dva različita obrasca prostorne identifikacije (Istra i Lika), koji su povezani s dostignutim stupnjem modernizacije. Socijalni prostor Gorskog kotara pokazuje u tom smislu hibridna obilježja.

PROSTORNA IDENTIFIKACIJA; MODERNITET; DETRADICIONALIZACIJA; INSTITUCIJE; ETNIČKA DISTANCA

nije evidentirano