hrvatski

"Pedagogija obespravljenih" (predgovor u knjizi)

Pedagogija obespravljenih je filozofijsko-antropologijski i metodologijski koncept odgoja i obrazovanje, te opismenjavanja odraslih. Osnivač koncepta je Paulo Freire. Koncept se temelji na postajanju čovjeka, kao bića mogućnosti da neprekidno stvara i preobražava svijet. Svijest o spoznaji svijeta i samospoznaji izdigla ga je iznad životinjskog svijeta. Kao biće mogućnosti čovjek se ne miri sa sudbinom i ne uzima povijesne činjenice kao dane i nepromjenive. Preobražavanjem svijeta čovjek preobražava sebe. Jedino humanizacija jest ljudksa vokacija, a dehumanizacija, prema Freireu, proizlazi iz nepravedna društvenog poretka. Povijesno-kulturnu stvarnost latinskoameričkog svijeta Freire je okarakterizirao kao "kulturu šutnje", čovjeka "zaronjenog" u stavrnost. Pedagogija obespravljenih je instrument kritičkog otkrivanja izraza dehumanizacije u odnosu između tlačitelja i obespravljenih. Ovaj odnos Freire metaforički naziva "bankarskim" odgojem i obrazovanjem, a njegovu suprotnost, temeljenu na spoznajama i aktivnosti naziva odgojem i obrazovanjem za oslobođenjem. Osnovna metoda ovog koncepta jest dijalog. Osnovni programski sadržaj ovog koncepta čine "generativne" teme.

osviješćivanje/konscijentizacija; odgoj i obrazovanje za oslobođenje; manipulacija;

nije evidentirano