hrvatski

Bog i patnja

Ulazak Boga u ljudsku povijest utjelovljenjem Isusa Krista ima svoj vrhunac u događaju Isusova križa i uzvišenja s desne Ocu (uskrsnuće). Isusova smrt temeljna je jezgra novozavjetne objave Boga, jer je najdublji izražaj Božjeg kenosis-a (samoopljenjenja, poniženja) i Božjeg trojstva.U Isusovoj smrti Bog se objavljuje u krajnjoj radikalnosti onakav kakav jest: on je ljubav i iz ljubavi se predaje, izvlašćuje, sebedaruje. Dakle, Isusova smrt je mjesto najuzvišenije objave Božje ljubavi. Iz toga je i rođena "teologija križa" koja ne govori (i ne prihvaća govor) o Bogu koji mirno sjedi na svom nebeskom prijestolju i ni na koji način ne sudjeluje u patnjama ljudi, odnosno u patnji Isusa iz Nazareta, Krista. Ona u Isusovoj patnji otkriva i &laquo ; ; ; Boga patnika&raquo ; ; ; te tvrdi da nema kontradikcije između Boga i patnje. Kristov križ, znak Božje patnje, (po)kazuje da Bog trpi na božanski način (on pati u drugome, iz ljubavi): njegova patnja je izraz njegove slobode u ljubavi. Boga patnja ne pogađa kao nas, nego se on u Isusu Kristu, svom Sinu, iz svoje slobode daje pogoditi patnjom. Boga treba gledati kao sućutnu ljubav, kao simpatičnog (sutrpnog) Boga. A simpatični Bog predstavlja ujedno i konačni odgovor na pitanje teodiceje o Božjoj dobroti nasuprot zlu i patnji. Ako se sam Bog daje pogoditi patnjom i ako trpi, onda patnja više nije prigovor protiv Boga jer on su-pati s nama.

Bog; patnja; suvremena filozofija; Isus Krist; raspeti Bog; ljubav; solidarnost

nije evidentirano