hrvatski

Secundum sacrarium divi Joannis Stara kapela sv. Ivana trogirskog u katedrali sv. Lovrinca

Kapelu sv. Ivana Trogirskog, biskupa i zaštitnika grada iz 11. st. prvi spominje biskup Treguan pocčetkom 13. st. opisujući svečeva čuda. Ta najstarija kapela ili oratorium sv. Ivana, bila je vjerojatno kasnoantička građevina uz raniju katedralu prepravljena i preimenovana u ranoromaničku kapelu trogirskog sveca. Svećevo je tijelo u njoj ležalo od 1175. do 1348. godine kada je preneseno u gotičku kapelu podignuti ispred sjeverne apside katedrale. Ranoromanički oratorij sv. Ivana se nalazio se izvan perimetra romaničke katedrale, uz sjeverni zid, na mjestu renesansne kapele 15. stoljeća. Srušen je 1468. godine radi gradnje "nove kapele" sv Ivana Trogirskog. Ulomci njegovih reljefa nalaze se ugrađeni u friz gotićkog predvorja katedrale. Kameni je friz uzidan kao spolija u vrijeme rušenja stare kapele 1468. godine. Njegovi su ornamenti tipični za 12. st. a sadrže stilizirane palmete, florealne i animalne dekoracije, kao i brojna fantastična bića. Neke su od motiva friza preuzimali kasniji majstori, poput alegorije bluda, u kojoj zmajevi proždiru udove žene. Taj prizor, isklesan na romaničko-gotičkoj kružnoj tranzeni atrija katedrale, preuzet je s reljefa ranoromaničkog friza. Alegorija s friza bila je dio veće cjeline, a simbolizirala je pakao kroz razjapljene ralje Levijatana što proždiru grešnike u ikonografskoj strukturi Poslijednjeg suda. Na frizu je grb biskupa Dese Makarela, začetnika pregradnje oratorija sv. Uršule u prvu kapelu sv. Ivana i obnovitelja stare ranoromaničke katedrale 1175. godine, uklopljen među zoomorfne ornamente friza. Ugovor za gradnju druge po redu, gotičke kapele, sv. Ivana Trogirskog skopljen je 1331. godine s dva mletačka klesara. Sedamnaest godina kasnije kapela je dovršena pred sjevernom apsidom katedrale, a 1348. godine u njega su prenesene moi zasˇtitnika grada. Treća po redu, renesansna kapela sagradjena je u 15. st. koju je tijelo sveca preneseno koncem 17. stoljeća. Gotička kapela je porušena 1694. godine a na njenom mjestu podignut je oltar Sv. Križa. Iz ulomaka plastike i skulpture stare kapele sv. Ivana, sačuvanih dijelom u katedrali, a dijelom u lapidariju Muzeja grada Trogira, rekonstruiran je izgled porušenog spomenika. Atika kapele bila je ukrašena reljefima i stupovima nad kojima su se smjenjivale gotičke fijale i zabati iskićeni florealnim motivima. Poznata su samo dva reljefa od čitave kompozicije, onaj s prikazom Krista iz lapidarija gradskog muzeja i Arhandjel sačuvan na izvornom mjestu. Reljef, s prikazom Krista, nalazio se u sredini izmedju Mihovila i Gabrijela ponavljajući bizantsku ikonografsku shemu. Kameni kasetirani bačvasti svod natkrivao je staru kapelu, a tragovi njegova morta još su vidljivi na pilonima katedrale. Kapelu je od svetišta crkve dijelila kolonada mramornih stupova složena presjeka sa kovanom pozlaćenom rešetkom od koje su bila i vrata. Pored svetohraništa, uz sjeverno rame apside, nalazio se kneževski tron, dok je biskupski bio južno, simetrično na glavnu os crkve, gdje je danas barokni pozlaćeni sedes. Tron je bio mramoran. Od njega se sačuvala samo profilirana greda zabata iskićena rakovicama i pozadina afresko oslikana na kamenom zidu svetišta. Ukrašena je imitacijom mramornih ploča, s naizmjeničnim zelenim i crvenim poljima. Sjedište je bilo izdignuto nad stepenicama, mramorni naslon za ruke izrezbaren kako se vidi na istovremenom tronu Bogorodice iz crkve Gospe od Poišana u Splitu. Sarkofag biskupa Ivana, skulptura i kamena plastika trečentističke kapele nose jak pečat venecijanske umjetnosti tog doba. Arka pripada tipičnim grobnicama biskupa i svetaca venecijanske gotike 14. st. koje odlikuje inkrustacija kasetiranih polja obojenim mramorom, upotreba motiva Navještenja, profilacija ukrašenih zupčastim ornamenatima i oblikovanje gornjeg vijenca kao sima recta sa stiliziranim akantusovim lišćem. Ipak nasuprot neospornim utjecajima venecijanskog likovnog izraza kod arke sv. Ivana, kao i na ciboriju, te propovjedaonici trogirske katedrale, naslćuju se utjecaji pizansko-toskanske umjetnosti u liku sveca s poklopca sarkofaga.

Trogirska kapela

nije evidentirano