hrvatski

Usporedba osnovnih postavki Weinerove i Lazarusove teorije emocija u školskoj situaciji ispitivanja znanja

Teorijsko ishodište ovog istraživanja čine dvije recentne teorije emocija koje pretpostavljaju da je određena vrst kognitivne aktivnosti polazište i sastavni dio emocionalnog doživljavanja: teorija B. Weinera i teorija R. Lazarusa. Premda obje teorije pretpostavljaju uvjetovanost emocionalnih reakcija kognitivnim činiteljima, među njima postoje i određene razlike glede prirode tih činitelja. Lazarusova teorija pretpostavlja da je emocija reakcija na procjenu transakcije s okolinom, dok Weinerova pretpostavlja da su emocije reakcije na kauzalnu procjenu (atribuciju) ishoda te transakcije. Pri tome se čini da Weinerove kauzalne atribucije imaju više karakter distalnih (indirektnih) determinanti, dok su Lazarusove kognitivne procjene više proksimalne (direkrne) determinante emocionalnih reakcija. Glavni cilj ovog rada bio je provjeriti, odnosno, usporediti prediktivnu vrijednost ova dva pristupa i to u realnoj školskoj situaciji ispitivanja znanja. Ovaj glavni cilj operacionaliziran je kroz 8 posebnih problema. Tri se problema bave odnosom varijabli Lazarusovog modela, gdje su glavne prediktivne varijable kognitivne procjene situacije, a kriterijske varijable niz pozitivnih i negativnih emocionalnih reakcija u situaciji ispitivanja znanja, dok suočavanje ima medijatornu ulogu. Sljedeća tri problema bave se odnosom varijabli Weinerovog modela, u kojem se kauzalne informacije pojavljuju kao antecedenti kauzalnih atribucija, a kauzalne atribucije i pripisivanje odgovornosti pojavljuju se kao neposredni prediktori emocionalnih reakcija. Posljednja dva problema tiču se usporedbe efikasnosti ključnih prediktivnih varijabli oba modela za predikciju emocija u školskoj situaciji ispitivanja znanja. Pri tome, provjerena je i pretpostavka o različitoj prirodi povezanosti kognitivnih procjena i kauzalnih atribucija s doživljenim emocijama. Istraživanje je prema nacrtu longitudinalnog tipa provedeno u prirodnim uvjetima (u školskoj situaciji pismene provjere znanja iz engleskog jezika), a uključivalo je preliminarno ispitivanje i glavno ispitivanje koje je sadržavalo četiri faze: predispitnu fazu (neposredno prije testa znanja) i tri poslijeispitne faze (neposredno nakon testa, neposredno prije i neposredno nakon dobitka povratne informacije o postignuću tj. ocjeni). Istraživanje je provedeno na uzorku učenica trećeg razreda srednje škole (N=111). Pri obradi dobivenih podataka primijenjene su primjerene metode univarijatne i multivarijatne analize (višestruke analize varijance, stupnjevite regresijske analize, hijerarhijske regresijske analize). Glavni zaključci do kojih se došlo bili su sljedeći: Rezultati koji se odnose na provjeru Lazarusove teorije emocija uglavnom potvrđuju glavne pretpostavke te teorije. Odnosi ključnih prediktorskih i kriterijskih varijabli uglavnom su konzistentni teoretski pretpostavljenim odnosima. Različiti složaji komponenti procjene, kao i različiti složaji relacijskih tema u značajnoj su mjeri objašnjavali doživljene emocije, a suočavanje je imalo posredujuću ulogu između emocija doživljenih neposredno prije ispitivanja znanja i emocija doživljenih neposredno nakon završetka ispitivanja znanja. S druge strane, rezultati nisu potvrdili neke od temeljnih pretpostavki Weinerova modela u pogledu povezanosti kauzalnih dimenzija s doživljajem emocija. Jedina dimenzija koja se pokazala značajnom za predikciju svih emocija bila je dimenzija stabilnosti. No ipak, rezultati su potvrdili važnost ostalih varijabli (kauzalnih informacija i procjena odgovornosti) za predikciju emocija, što ukazuje na kompleksnu dinamiku kauzalnog rezoniranja posebno s obzirom na važnost temporalnog slijeda te dinamike. Konačno, usporedba relativne efikasnosti pojedinih kognitivnih varijabli u predikciji emocionalnih reakcija u ispitnoj situaciji pokazala je da varijable uključene u Lazarusov model nešto bolje objašnjavaju doživljene emocije, a k tome, rezultati govore u prilog pretpostavci o medijatorskoj ulozi varijabli procjene između atribucija i doživljenih emocija. Stoga se kauzalne atribucije mogu promatrati kao više distalne determinante, a kognitivne procjene kao više proksimalne determinate doživljenih emocija.

emocije; kognitivne procjene; kauzalne atribucije; Weinerova teorija emocija;

nije evidentirano