hrvatski

Utjecaj grijanja i dopiranja vodikom na otpornost Zr(80)Ni(20) metalnog stakla

Aniliranjem amorfnih uzoraka došlo je do ireverzibilnog prijelaza iz amorfnog u kristalinično stanje. Temperatura kristalizacije je viša za brzinu grijanja 60 K/min, manja za 10 K/min. Dopiranje vodikom snižava temperaturu kristalizacije, maksimalno za 5 K. Prvi stupanj kristalizacije je na nižoj temperaturi - javlja se w-Zr faza uz amorfnu fazu (primarna kristalizacija). Dvije faze nastaju drugim stupnjem kristalizacije, na većoj temperaturi: eutektička kristalizacija Zr2Ni i a-Zr, w-Zr prelazi u a-Zr. Električna otpornost staklastih uzoraka je linearna funkcija temperature u temperaturnom području od 20 K do 100 K dok u području temperatura od 130 K do 220 K otpornost pada kao korijen temperature s povećanjem temperature. Temperaturni koeficijent otpornosti, TCR, je po iznosu veći za vodikom dopirani uzorak. Ovaj rezultat temperaturne ovisnosti električne otpornosti objašnjavamo teorijom slabe lokalizacije elektrona. Kristalizacija je izazvala promjenu mehanizma električne vodljivosti. Anilirani uzorci imaju pozitivan TCR, i temperaturna ovisnost otpornosti je objašnjena proširenom Ziman-Faberovom teorijom.

metalna stakla; transportna svojstva; nano kristali; termalna stabilnost; kristalizacija

nije evidentirano