hrvatski

Prilog karakterizaciji čeličanske elektropećne prašine u svrhu iznalaženja rješenja za njeno trajno zbrinjavanje kao opasnog otpada

Glavna onečišćenja koja tijekom procesa proizvodnje čelika u Željezari Sisak opterećuju okoliš su: elektropećna troska, istrošena obloga i vatrootporni materijal, elektropećna prašina, ugljikov (II) oksid, dušikovi oksidi, hlapljivi organski spojevi i otpadne vode onečišćene suspendiranom tvari i mineralnim uljima. Elektropećna prašina je na temelju rezultata ispitivanja eluata, a u okviru ispitivanja svojstava otpada namijenjenog trajnom odlaganju, razvrstana u skupinu opasnog otpada. Prema svom kemijskom sastavu u osnovi sadrži okside željeza, ali i relativno značajne koncentracije Zn, Pb, Cd, itd. u oksidnim i drugim oblicima. U svijetu se elektropećna prašina koristi kao sekundarna sirovina za proizvodnju željeza, cinka, olova i kadmija za što danas postoji niz razvijenih i komercijaliziranih tehnoloških postupaka. Čišćenje dimnih plinova elektrofiltrima u čeličani Željezare Sisak predstavljua samo djelomično rješenje problema. Time se spriječava emisija prašine u atmosferu, dok količina nastale elektropećne prašine (~15 kg/t čelika) ukazuje na potrebu njenog konačnog zbrinjavanja. Pristupilo se istraživanju fizikalno-kemijskih svojstava ovog otpada sa posebnim osvrtom na kemijske i strukturne karakteristike te mogućeg utjecaja na vodni ekosustav, što je prikazano u ovom radu. Razmatran je mogući štetni utjecaj elektropećne prašine na okoliš njenim odlaganjem na industrijsku deponiju, a dobiveni rezultati pomoći će i pri odabiru postupka oporabe ovog opasnog otpada.

elektropećna prašina; zbrinjavanje

nije evidentirano