hrvatski

SUSPENZIJSKI POLI(VINIL-KLORID) I RIZICI NJEGOVE PROIZVODNJE

Poli(vinil klorid) (PVC) je najstariji i više od 70 godina jedan od najvažnijih polimera na kojeg otpada oko 20% ukupne svjetske proizvodnje polimera. Usprkos svim tehnološkim i gospodarskim problemima vezanim za proizvodnju PVC-a, svim ekološkim raspravama javnosti o rizičnosti proizvodnje i uporabe PVC-a, i općenito opasnosti klorne kemije za okoliš, godišnja proizvodnja PVC-a u svijetu raste više od 4%. PVC se proizvodi polimerizacijom vinil klorida (VC) slobodno-radikalskim procesima u suspenziji, emulziji ili u masi. Na svjetskoj razini, 80% PVC-a proizvodi se suspenzijskom polimerizacijom, 12% emulzijskom, a 8% polimerizacijom u masi. U suspenzijskom postupku monomer, ukapljeni vinil-klorid, mehanički se dispergira u vodi i polimerizira pomoću u monomeru topljivog inicijatora, uz dodatak zaštitnog koloida. Proces je diskontinuiran, a provodi se u zatvorenom sustavu. S ekološkog gledišta, suvremena suspenzijska polimerizacija opterećena je relativno malim brojem problema, od kojih je najveći kancerogenost monomera, vinil-klorida, objavljena 1974. god. Ubrzo, alarmiranjem svjetske javnosti, te angažiranjem tehnologa, liječnika i znanstvenika iznađena su tehnološka rješenja kojima je eliminirana opasnost od emisije monomera tijekom tehnološkog procesa, izloženost radnika kancerogenom VC-u, kao i opasnost od visoke koncentracije ostatnog monomera u polimerizatu. Definirane su maksimalne dozvoljene koncentracije VC-a. Suvremena tehnologija proizvodnje, uz otplinjavanje i rekuperaciju neizreagiranog vinil klorida, demonomerizaciju polimerne suspenzije i obradu otpadnih voda te dobru kontrolu proizvodnog procesa, omogućava siguran rad postrojenja i uporabu PVC-a u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji te za medicinske potrebe

Ekološki rizici ; poli(vinil-klorid) ; suspenzijska polimerizacija

nije evidentirano