hrvatski

Inovacijska djelatnost u privredi SR Hrvatske

Moderna društva obilježava dinamičan znanstveni i tehnološki razvoj. U zemljama OECD-a tehnološke aktivnosti poticane su i posebnim mjerama i programima inovacijskih politika pojedinih zemalja. Istodobno, nerazvijene i polurazvijene zemlje odlikuje slaba inovacijska aktivnost ; one kupuju strane tehnološke licence i na taj način šire inozemna tehnološka rješenja. Jugoslavija je dobar primjer ovih tendencija. U ovome se radu predstavljaju empirijski nalazi o tehnološkom razvoju u industrijskim radnim organizacijama u Hrvatskoj (n= 4899 organizacija), a temeljem statističkih podataka o radničkom tehnološkom stvaralaštvu (izumiteljstvu) iz 1985. godine. Analiza uključuje sljedeće aspekte: naknade radnicima za priznate tehnološke inovacije ; ukupna primanja za inovacije kao dio prihoda organizacije ; odnos između naknada za inovacije i veličine organizacije (broj zaposlenih) ; prosječni prihod po radniku u organizacijama sa zabilježenom inovacijskom aktivnošću ; raspodjela radnih organizacija s inovacijama prema različim granama privrede. Podaci pokazuju vrlo nisku razinu tehnološkog stvaralaštva u ekonomskim jedinicama: svega 3, 53% ili svaka 28 organizacija zabilježila je određenu naknadu radnicima za inovacije različitih vrsta ; većina među njima su industrijske organizacije, s prosječno 400 zaposlenih. Svi ovi podaci ukazuju da tehnološki razvoj ne smije biti samo problem pojedinačnih organizacija već i ukupne razvojne politike države/društva.

Inovacije; tehnološko stvaralaštvo; ekonomija; Hrvatska

Kako projekti iz prethodnog planskog razdoblja (1983-1985: 'Osnove dugoročnog razvoja znanosti i strategije tehnološkog razvoja')nemaju svoje šifre u bazama MZOŠ RH, ovaj je rad pripisan kasnijem projektu. Naime, nastao je u kontinuitetu rada iste ekipe istraživača na sličnim temama u IDIS, Zagreb u to vrijeme.