hrvatski

Estetizacija prostora kao jedan od načina rješavanja ekoloških pitanja

Sasvim je izvjesno da niti jedna znanstvena disciplina, bila ona prirodna ili društvena ne može samim tretiranjem okoline riješiti njene probleme, budući oni proizlaze iz načina proizvodnje i društvenih odnosa, koje treba mijenjati. Još je teže povjerovati da umjetnost može na tom području revolucionarno djelovati. Pa ipak, uzmemo li u obzir napore brojnih modernih umjetnika, arhitekata, urbanista i dizajnera koje ulažu u planiranje razvoja okoline, ne možemo zanijekati njihovo značenje u formiranju svijesti o okolini, kao socijalnog “ softwera” koji povratnom spregom može pridonijeti humanizaciji prostora. Ovaj rad prati napore onih umjetnika i arhitekata koji su uložili golem trud na povezivanje umjetnosti i društvenog života, od prostornih utopija XIX st., preko umjetnosti u funkciji svakodnevice (dizajn), do avangardnih umjetnika i arhitekata (“ Bauhaus” , Le Corbusier, Frank Lloyd Wright itd.), tj. one umjetnosti koja progovara ekološki i pretvara se u sveobuhvatno planiranje okoline. Takvo razmatranje moderne umjetnosti i njenog položaja na Zapadu dovodi nas do zaključka da umjetnici razvijenih zapadnih zemalja nalaze svoje mjesto u ekološkom kontekstu i u svom umjetničkom djelovanju sadrže koncept ekološke akcije. Nažalost, takva umjetnička razmišljanja rijetko možemo sresti u našoj sredini koja je kao i svaka druga siromašna zemlja zaokupljena prije svega ekonomskim problemima.

sociologija, ekološko obrazovanje, umjetnost

nije evidentirano