hrvatski

Nastanak istraživačkog novinarstva

Korijeni istraživačkog novinarstva mogu se naći u ranoj povijesti novinarstva. John Milton, Daniel Defoe i Jonathan Swift pripadaju u pisce koji su izolacijom, zatvorom ili čak sakaćenjem platili svoje izvijesti o štetnu i nezakonitu djelovanju moćnih pojedinaca u Engleskoj. Kao početak istraživačkog novinarstva u suvremenom smislu riječi često se navodi Engleska 1720, kada su John Trenchard i Thomas Gordon pod pseudonimom objavljivali Katonova pisma. Zolino istraživanje afere Dreyfus prvi je slučaj istraživačkog novinarstva koji je potresao politički establishment neke države. Sjedinjene Države Amerike pokazale su se, zbog medijske otvorenosti zajamčene ustavnim Prvim amandmanom (1791), osobito osjetljivima na rezultate istraživačkog novinarstva, koji su znali mijenjati političke odnose u državi, pa su svjetsku glasovitost postigli novinari Seymour Hersh (My Lai), Neil Sheehan i Hedrick Smith (Pentagonski papiri), te naročito Robert Woodward i Carl Bernstein, čiji su tekstovi o aferi Watergate stajali Richarda M. Nixona predsjedničkog položaja (1974). U Hrvatskoj su se istakli Renata Ivanović (Globus), Orlanda Obad i Hrvoje Appelt (Jutarnji list), Ivana Petrović (HTV), Silvija Šeparović, Željko Matić itd. (Radio 101), Diana Glavina, Duško Miljuš i Jasna Babić (Večernji list), Ivica Đikić i Drago Hedl (Feral Tribune), Željko Peratović (Vjesnik), Saša Leković (Centar za istraživačko novinarstvo) i dr.

novinarstvo, istraživanje, povijest novinarstva

nije evidentirano