hrvatski

Genetički inženjering i nova duhovnost. Smisao života i smrti u poslijeljudskom kontekstu.

Rad se temelji na rezultatima empirijskog istraživanja o različitim aspektima bioetike koje je provedeno tijekom travnja i srpnja 2005. godine na prigodnom uzorku studenata zagrebačkog sveučilišta (N=492). U sklopu projekta &laquo ; ; Modernizacija i identitet hrvatskog društva&raquo ; ; (0130400), ovo istraživanje provedeno je metodom ankete (grupno anketiranje) na studentima prve i četvrte godine na pet fakulteta (Filozofski fakultet, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Katolički bogoslovni fakultet, Prirodoslovno-matematički fakultet i Medicinski fakultet). U radu analiziramo odnose nekih aspekata genetičkog inženjeringa, nove duhovnosti i pitanja smisla života i smrti, odnosno stavove i orijentacije studentske populacije prema tim sadržajima. Analizirane dimenzije nisu cjelovite i u potpunosti koncepcijski zaokružene, već prije djelomične. Stoga i zaključci nisu konačni, nego prije predstavljaju usmjerenja za daljnja istraživanja ovih pitanja u hrvatskom društvu. Osnovna hipoteza rada je da će ispitanici bliži dimenzijama &laquo ; ; nove duhovnosti&raquo ; ; i pronalaženju smisla života &laquo ; ; u individualnom&raquo ; ; biti skloniji primjeni genetičkog inženjeringa, dok će ispitanici bliži &laquo ; ; kršćanskom vjerovanju&raquo ; ; i pronalaženju smisla života &laquo ; ; u Bogu&raquo ; ; biti manje skloni primjeni genetičkog inženjeringa. Dobiveni rezultati djelomično potvrđuju postavljenu hipotezu.

genetički inženjering; nova duhovnost; smisao života i smrti; poslijeljudsko; biotehnologija; bioznanost

nije evidentirano