hrvatski

Oblikovanje hrvatskog nacionalnog identiteta. Primordijalni identitetski kod u ranoj hrvatskoj političkoj misli

U radu su prikazane pretpostavke i počeci oblikovanja hrvatskog nacionalnog identiteta, pri čemu je, najkraće, ukazano i na teoriju te tri ideal tipa njegova oblikovanja. Naglasak je na primordijalnom tipu kao dominantnome u ranoj fazi oblikovanja hrvatskog nacionalnog identiteta, na legendama i mitovima pomoću kojih se nastojala obrazložiti ideja jedinstvenog porijekla hrvatske nacije. U tom je sklopu prikazana funkcija legende o Čehu, Lehu i Rusu (Mehu) koja, u ranoj fazi hrvatske političke misli, omogućuje da se hrvatstvo samospoznaje kroz slavenstvo, a ujedno je, za uspostavu identiteta, imala i obavljala važnu funkciju razdvajanja. Naime, ako se Hrvatska traži kroz slavenstvo, onda se Hrvati razdvajaju od susjednih Germana i Romana. Tematiziranje te legende u ranih hrvatskih političkih mislilaca, Vinka Pribojevića i Mavra Orbinija, omogućilo je Pavlu Ritteru Vitezoviću da slavenski identitetski kod preoblikuje u hrvatski. On je razvio osnovne pretpostavke daljnjeg oblikovanja hrvatskog nacionalnog identiteta: ideje teritorija, etnosa-jezika i historijskog državnog prava. Time je, uz primordijalni identitetski kod, u hrvatsku političku misao uveo i ideje civilnog i kulturnog identitetskog koda. U obzoru civilnog koda pojavila se, pak, ideja hrvatskog političkog naroda, koju zastupa dominantni narodnjački dio hrvatske političke elite. No, ta je u osnovi otvorena koncepcija civilnog koda- slobodnih državljana, koja stvara pretpostavke daljnjeg razvoja ideje političke zajednice kao zajednice slobodnih individua koji su zajedno radi općeg dobra, naišla je na odbijanje dominantnog dijela srpske političke elite u Hrvatskoj: ideje hrvatskog državljanstva i ujedinjenja Trojedinice bile su im neprihvatljive.

nacionalni identitet, identitetski kodovi, slavenstvo, hrvatstvo

nije evidentirano