hrvatski

Fotoaktivne tvari u liječenju tumorskih bolesti

Fotodinamska je terapija u nekoliko zemalja odnedavno uvedena u lijecenje bolesnika s definiranim oblicima tumorske bolesti. Ako ovakav pristup liječenju želimo provoditi u Hrvatskoj, trebalo bi se upoznati s temeljnim problemima i pojasniti niz aktualnih dilema.To su potencijalna toksicnost fotoaktivnih tvari te njihova osjetljivost na svjetlost definirane valne duljine , ograničenost prodora svjetlosti u veći tumor uz mogućnost odstranjenja dijela tumora prije osvjetljavanja,kao i važnost lokalizacije tumora u organizmu. U ovom je radu kao fotoaktivna tvar koristen Photofrin II i doza od 20 mg/kg tjelesne težin bila je bez ikakvih znakova toksičnosti po organizam.,ali je efikasno eradicirala fibrosarkom CMC-1 u miševa soja CBA/HZgr ukoliko je primjenjena i crvena svjetlost snage 250 mW/cm2. Plava svjetlost, kojom se ova fotoaktivna tvar jako aktivira, ostala je bez učinka jer je prodornost u tkivo vrlo mala, iako je primjenjena snaga bila ista kao za crvenu svjetlost. Popratne komplikacije ovog fotodinamskog pristupa pojavljivae su se kad je tumor bio lociran u šapici, dok ih nije bilo u tumora koji su, nakon nasađivanja, rasli u bedru. Međutim, dulje je osvjetljavanje i ovdje dovelo do jakih oštećenja normalnog tkiva uz popratnu mutilaciju ekstremiteta. Primjenom standardnog postupka, tj. 20 mg Photofrina II po kilogramu tjelesne težine i osvjetljavanja crvenom sjetlošću tijekom 20 minuta, učinak je bio efikasniji ako je prije osvjetljavanja otvorena koža iznad tumora. Tumori veći od 5 mm u promjeru nisu mogli biti uspješno eradicirani ovim fotodinamskim pristupom. Ovakve tumore teško je odstraniti kirurškim zahvatom jer tumor infiltrira okolna normalna tkiva. Međutim učestalost izlječenih životinja statistički je značajna ukoliko je vidljivi dio tumora., (promjera oko 10 mm) u mišu koji je prethodno dobio Photofrin II, odstranjen kirurškim zahvatom i potom je preostali dio tumora osvijetljen. Od posebnog su interesa rezultati o učincima Photofrina II i svjetlosti na tumorske stanice in vitro, kao i na makrofage. Naime, sami makrofazi unište oko 20% bilo stanica YAC-1 bilo stanica flibrosarkoma CMC-1. Ovo svojstvo makrofazi potpuno izgube ako ih se prethodno inkubira Photofrinom II i osvijetli. Nadaije, Photofrin II i svjetlost štetni su za stanice fibrosarkoma CMC-1 in vitro pa in preživi oko 60%. Međutim, ovako obrađene stanice izrazito su osjeljive na makrofage te ih preživi svega oko 20%. Ovo svakako ukazuje na važnost makrofaga u uklanjanju tumorskih stanica oštećenih tijekom fotadinamskog pristupa, koje bi se, bez makrofaga, vjerojatno oporavile i sudjelovale u ponovnoj pojavi tumora u organizmu. Stanice YAC-1 koje smo rabili u ovim pokusima nisu jako osjetljive na makrofage, pa nakon izlaganja Photofrinu II i svjetlosti nisu ni bile dodatno razorene dodavanjem makrafaga kao što je opaženo za stanice fibrosarkoma CMC-1. Kako su makrofazi i tumorske stanice osjetljivi na izloženost Photofrinu II i svjetlosti, očito je da uspješnost fotodinamske terapije ovisi o balansu izmedu ostećenja tumorskih stanica i efikasnosti makrofaga koji su izbjegli oštećenju tijekom fotodinamske terapije. Usprkos ograničenjima zbog loše prodornosti svjetlosti nužne da aktivira fotoaktivnu tvar, kao i zbog nemogućnosti da se, za sada, svjetlost davede u centar tumora, fotodinamska se terapija pokazala ipak učinkovitom u ubijanju tumorskih stanica, pogotovo u površinski lociranim tumorima. Primjena novih fotoaktivnih tvari, koje ne samo što se selektivnije nakupljaju u tumoru nego se i pobude upravo svjetlošću koja dublje prodire u tumor, uz tehnološko usavršavanje pogodnih izvora svjetlosti, pruža realnu nadu da bi fotodinamska terapija mogla naći i širu primjenu u uklanjanju tumora iz organizma,sama ili u kombinaciji s drugim terapijskim zahvatima.

fotodinamska terapija; Photofrin II; crvena svjetlost

nije evidentirano