hrvatski

Praćenje kvalitete vode u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba protočnim lizimetrima u tlu

Kemijske osobine tekuće faze tla vrlo su značajne kod praćenja descentnih tokova procjedne tekućine u poljoprivredi i šumarstvu. Kod nas su lizimetrijska istraživanja tekuće faze tla kasnila u odnosu na Europu pa se tek od prije deset godina počelo intenzivnije razmišljati o tom pristupu u pedologiji (lizimetrijska pedologija). Lizimetrijska voda u ovom slučaju predstavlja otopinu tla koja je pod utjecajem gravitacije te prolazi kroz horizonte tla od površine do podzemnih voda, a to znači cijedna voda koja se u tlu slobodno kreće, ovisno o propusnosti tla za vodu te nije vezana kapilarnim silama. Procjedna voda se kroz tlo kreće makroporama pod utjecajem sile teže. Važan je čimbenik procesa geneze ispiranja, dealkalizacije, acidifikacije, lesivaže, pseudooglejavanja itd. U Šumarskom institutu, Jastrebarsko, 1991. godine započela su lizimetrijska istraživanja u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba. Praćenje kvalitete tekuće faze tla te unosa taložnih tvari obavljalo se na 24 plohe. Modificirani Ebermayerovi lizimetri postavljeni su u pedološkom profilu tla: ispod humusnog horizonta na 10-20 cm te na nekoliko ploha u mineralnom dijelu tla na 100 cm dubine. Uzorkovanje se obavljalo jednom mjesečno, a u perkolatu su se odredili anioni i kationi: K^+, Na^+, Ca^2+, Mg^2+, NH^4+, Cl^-, NO^3-, SO_2^4-. Nakon petogodišnjih istraživanja u šumskoj zajednici hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli-Quercetum roboris Anić 1956 ex. Rauš 1969) na području sjeverozapadne Hrvatske u predjelu Repaša, Česme i Pokupskog bazena rezultati analiza perkolata ukazuju kako nije dovoljno mjeriti samo koncentraciju pojedinih elemenata u otopini, već količinu treba svesti na g/m2 ili kg/ha, kako bi se dobio uvid u količinu taloženja i ispiranja u nekom šumskom ekosustavu. Prema statističkoj obradi najviše klora nađeno je u lizimetrima na 10 i 100 cm, i to u predjelu Pokupskog bazena i Šiljakovine. Iza tog područja slijedi Česma, a zatip Repaš. Najviše SO_4-S dospjelo je u lizimetre na 10 cm dubine na svim područjima, a najviše u Repašu, zatim Česmi i Pokupskom. Povećanje sumpora također je u lizimetrima na 100 cm dubine u predjelu Pokupskog i Česme, dok je kod Repaša manje. Povećanje NO_3-N najveće je u lizimetrima na dubini od 10 cm na područjima Česme i Pokupskog. Sadržaj natrija i klora najviše je povećan u području Pokupsko-Šiljakovina i to u lizimetru na dubini od 100 cm. To je povećanje višestruko u odnosu na sva ostala mjerna mjesta i plohe. Kalija prosječno ima najviše u Česmi u lizimetrima na 10 cm dubine, nešto manje u predjelu Pokupskog i Repaša. Kalcija je prosječno najviše nađeno u području Česme, u lizimetrima na 100 cm dubine, što se može objasniti povećanom količinom CaCO_3 u dubljim slojevima profila tla. Sadržaj magnezija najviše je nađen u Česmi, u lizimetrima na dubini od 100 cm, a zatim na dubini od 10 cm. Nešto manje povećanje je u Pokupskom-Šoljakovi. Prema izračunatoj ionskoj razlici u %, najlošiji puferni kapacitet tla ima područje Pokupskog bazena sa Šiljakovinom, a zatim sliv Česme. U tim područjima došlo je do proboja kiselina u lizimetrima na dubini od 10 cm. Područje Repaša nema negativne ionske razlike u lizimetrima, te su prema dovoljno puferno aktivna kako bi mogla neutralizirati kiseline koje se talože suhim i mokrim taloženjem u zajednici hrasta lužnjaka i običnoga graba.

tlo; lizimetri; zakiseljavanje; šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba

nije evidentirano