hrvatski

Još jedan pokušaj određivanja faktorske strukture raspoloženja

Raspoloženje se definira kao difuzno afektivno stanje koje se najčešće doživljava kao promjena u subjektivnom doživljaju. Obično je niskog intenziteta i dužega trajanja (Russell, 2003). Iako postoji konsenzus među autorima kako se raspoloženje najbolje ispituje mjerama samoprocjene (O′ Connor, 2004), nije postignut dogovor oko broja različitih dimenzija raspoloženja ili njihovih naziva. Dvodimenzionalne strukture raspoloženja naglašavaju postojanje dviju dimenzija prema kojima se organiziraju raspoloženja (Diener i Iran-Nejad, 1986 ; Russell i Carroll, 1999a ; Watson i Tellegen, 1985), dok višefaktorski modeli nastoje identificirati nekoliko dimenzija ili klastera. Cilj istraživanja bio je provjeriti jačinu izvora varijabiliteta dimenzija ugoda/neugoda i aktivacija unutar konstrukta raspoloženja. Listu od 88 raspoloženja ispunilo je 276 studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru. Na listi su trebali označiti čestinu javljanja različitih raspoloženja u posljednjih nekoliko mjeseci. Faktorskom analizom podataka dobivene su dvije različite faktorske strukture raspoloženja u zavisnosti o tipu rotacije faktorskih osi. U početku analize (nerotirana struktura) izlučen je faktor ugoda/neugoda, a nakon njega faktor aktivacije. Nakon rotacije faktorskih osi u dvodimenzionalnom prostoru, raspoloženja se raspoređuju na dimenzijama ugode i neugode, a gubi se efekt dimenzije aktivacije. Rezultati su komentirani obzirom na dva kompetitivna modela raspoloženja: Watsonov i Tellegenov (1985) koji naglašava odvojenost i nezavisnost pozitivnih i negativnih raspoloženja, te Russellov i Carrollov (1995a), koji naglašava bipolarnost dviju dimenzija raspoloženja (hedonskog tona i aktivacije).

raspoloženje; faktorska struktura; ugoda/neugoda; aktivacija

nije evidentirano